1. oktobar 2019. značajan je bio dan za žitak Gradišćanskih Hrvatov. Željezanski biškup dr. Egidije Živković utemeljio je Hrvatski vikarijat. Svetačno proglasio je utemeljenje ovoga novoga i značajnoga tijela u strukturi Željezanske biškupije pri skupnom hrvatskom shodišću u Željeznu na Brigu nedilju, 6. oktobra 2019., kada je Hrvatska sekcija proslavila i 40. obljetnicu.
Po skupnoj svetačnoj sv. maši u crikvi na Brigu pozvani su bili svi vjerniki u “Dom susretov”, kade je priredjena i izložba maloga izbora djela i djelovanja Hrvatske sekcije tokom 40 ljet. U 17.00 ura slijedila je svetačna akademija u “Domu susretov”, kade je biškup dr. Egidije Živković utemeljio Hrvatski dekanat:

Po svetačnoj hodočasnoj sv. maši pozdravljam Vas i ovde u našem naobrazbenom “Domu susretov” najsrdačnije i veselim se, da ste još ostali i na ovoj svetačnoj akademiji prilikom 40-ljetnoga jubileja naše Hrvatske sekcije. Prem mi je kalendar prepun terminov sam se ipak rado odazvao pozivu biškupskoga vikara Željke Odobašića, da danas ovde progovorim nekoliko riči kot dugoljetni bivši ravnatelj Hrvatske sekcije i sadašnji biškup prilikom nje jubileja. Biškupski vikar Željko rekao mi je pri pozivu: “Gdo od nas more bolje nešto reći o Sekciji nego Ti, nje dugoljetni ravnatelj.” Ovo me počasti, izaziva i obvezuje! ...

1. Kada i zač se uopće utemeljila Hrvatska sekcija?

Pokidob je naš prvi biškup ddr. Štefan László u velikoj mudrosti i dalekovidnosti ter osjećajem za znake vrimena s 1. oktobrom 1979. ljeta uspostavio “Hrvatski referat” u okviru Katoličanske akcije prethodnicu naše Hrvatske sekcije odgovorio je tim konkretno i odlučno na potriboće pastorala hrvatskoga naroda u Željezanskoj biškupiji. Ovo se nije od danas na sutra godalo, nego ovomu prethodio je Drugi vatikanski koncil - na kom je biškup Štefan sudjelovao i sidio uz ondašnjega krakavskoga nadbiškupa Karola Wojtylu, papu Ivana Pavla II., s kim se je sprijateljio i ki je 1988. ljeta pohodio našu biškupiju.
Po 20 ljeti blagoslovnoga i uspješnoga djelovanja postavio je moj časni prethodnik biškup Pavao Iby krajem 1999. ljeta formalno “Hrvatsku sekciju u Pastoralnom uredu Željezanske biškupije”. To je bio daljnji korak u povijesti naše Sekcije - od referata u Katoličanskoj akciji do odilenja, ada prava i posebna sekcija u Pastoralnom uredu. I zato valja našemu biškupu Pavlu kot Nimcu isto hvala i priznanje!
Prilikom 40-ljetnoga jubileja naše Hrvatske sekcije sam se odlučio, da uspostavim Hrvatski vikarijat, ča znači potpuna samostalnost i neodvisnost od drugoga ureda naše biškupije. Po 500 ljeti imaju Hrvati naše biškupije po prvi put svoj samostalni prvi Biškupski vikarijat! Naravno ovo ne znači, da od sada Hrvati u našoj biškupiji činu i djelaju ča kanu prez zgledivanja na druge urede, nego oni su samostalni i neodvisni od milosti i volje drugih uredov biškupije ali pozvani na suradnju sa svimi u biškupiji pod ravnanjem biškupskoga vikara i direktno podložni dijecezanskomu biškupu. Tim dajem pastoralnoj skrbi za Hrvate u strukturi biškupije i formalno ono primireno mjesto, ko joj po biti i značenju pripada u našoj biškupiji. Isto sam učinio i za Ugre a po strukturi malo niže zbog manjega broja i za Rome naše biškupije.
Ča se moremo od ovoga jubileja naučiti za naš žitak?
Nešto jako važno: Sve veliko počne malimi, mudrimi i odlučnimi koraki - ada kod naše Sekcije od Referata u Katoličanskoj akciji prik Hrvatske sekcije u Pastoralnom uredu do samostalnoga Hrvatskoga vikarijata!

2. Čemu tribamo Hrvatsku sekciju i ča se u njoj djela?

Hrvatska sekcija je od početka centralni ured za hrvatske pastoralne posle u biškupiji i kot takov je i prvo mjesto za veze med hrvatskimi farami. Hrvatska sekcija izdaje naš Glasnik, pastoralne podloge i publikacije, priredjuje dijecezanske komisije, konferencije, duhovne vježbe, tečaje, školovanja i sastanke suradnikov u fara i dekanati, shodišća, prevadja službene dokumente i dekrete kot i biškupsku poštu. Duga ljeta koordinirala je i vjerske emisije na ORFu-Radijo-Gradišće.

3. Ke zadaće ima naša Hrvatska sekcija danas i sutra?

U glavnom ćedu joj ostati dosadašnje zadaće kot centralno mjesto za hrvatske pastoralne posle u našoj biškupiji. Bit će još već moderno mjesto servisa za naše fare, suradnike i sve zainteresirane.
Brinuti morat će se još već za povezivanje nas Gradišćanskih Hrvatov u Gradišću, Beču, Slovačkoj i Ugarskoj kot i s Domovinom naših preocev Hrvatskom i BiH kot i ostalom dijasporom. Tomu se u Europi nudjaju nove mogućnosti i otvaraju nova područja suradnje i povezivanja. Naše novo društvo Hrvat S.A.M. je živi dokaz toga truda i zajedničtva!

Završit kanim ne samo čestitkom za jubilej i zahvalom, nego i posebnim darom za hrvatski narod naše biškupije: Ovim jubilejom neka postane iz Hrvatske sekcije naš novi Hrvatski vikarijat, koga danas utemeljujem! Ravnatelja i našega biškupskoga vikara Željka Odobašića imenujem kanonikom kaptola sv. Martina! A tajnicu našega Hrvatskoga vikarijata gospu Agnjicu Bubić odlikujem najvišim dijecezanskim odlikovanjem - Ordena sv. Martina u zlatu!
Bože, blagoslovi naš Hrvatski vikarijat i hrvatski narod a Ti, Kraljica Hrvatov, sprohodi nas kot dobra Majka u blagoslovljenu budućnost