Slučaji, kada vjerniki ostavu Crikvu i stupu iz nje, su uvijek nezgodni i žaljenja vridni, a posebno i oni, ki se godaju za vrime pandemije. U jednoj novini navodio je neki štitelj u svojem dopisu uredničtvu, da je uzrok istupanja i zagovarajuće držanje Crikve u vezi cipljenja. Zastupniki Crikve da se ne bi smili uključivati u politička pitanja. Nikoga se ne smi zbantovati, mučati-šutiti bilo bi prikladnije i zgodnije. Bar kako se misli o borbi protiv pandemije: Je zadaća Crikve, da onde muči, kade bi neki ljudi mogli biti drugoga mišljenja? More biti moguća ili naredna srda i jad nekih ljudi uzrok toga, da se ča veli ili da se ništ ne veli?
 

Pogledajmo evandjelje 4. nedilje kroz ljeto, u kom nam se povida, da Jezuš nastupi u svojem domaćem varošu Nazaretu, kako to prvo izazove čudjenje o njegovoj mudrosti i dozove oduševljene pripadnike, ali hitro doživi i vrlo intenzivno protivenje i otpor. On se naime usudi, postaviti se protiv mišljenja mnogih ondašnjih ljudi. Polag današnje dikcije bi to glasilo: “Prvo Izrael!”, ča se hitro pretvori na: “Jedino Izrael!”. Jezuš sa svojim obraćanjem i usmjerenjem svim već ne udovoljava želje i zahtjevanje nekih ljudi. Ako on spominja pripetenja iz Staroga Zakona, kako su proroki Elija i Elizej izvršili djela za ljude, ki nisu bili porijeklom iz Izraela, onda je to za mnoge skandal. I da se Jezuš obraća svim ljudem, to oni držu za Jezuševo neopravdano prisvajanje.
 

Da, potribno je, postaviti se većkrat protiv općega mišljenja, kada ide za ljude i to za sve ljude, kada ide za to, da se dugoročno dostigne ono najbolje za ljude. Jezuš ne muči: Njemu ide za istinu, ka ljude oslobadja, a ne za to, da je on od svih dobro prihvaćen i uspješan. To je naime skušavanje, komu smo mi svi izloženi: zamučati istinu, ar se ne kanimo nekomu zamiriti i dojti s kim u svadju, dostkrat s množinom, ali i s vrlo glasnimi manjinami.
 

Jezuš je iz Nazareta prognan. Većkrat se moramo dati iz svoje ugodne i komotne okolice prognati, kada ide za istinu. Tomu je potribna hrabrost, osebujno hrabrost, doživiti uskraćivanje, ne biti ljubljen i obljubljen, ne biti prihvaćen i oduševljeno pozdravljen. Proroki su to iskusili, Jezuš je to doživio. Mi si ne bi smili prisvajati i pripisivati istinu - usuditi se misliti, da imamo istinu - kot oni, ali mi ne bi smili popustiti, pokazivati na istinu i pridonesti nje iskanju, bilo zgodno ili nezgodno.