Post i pokora su svenek bili važan dio vjerskoga života i pratu nas redovito kroz cijelo liturgijsko ljeto. Na Čistu srijedu i Veliki petak postimo se, jedni petkom ne kanu meso, drugi se postu i srijedom i petkom. Lipe stare navade, ali velik dio ljudi se manje posti ili se već uopće ne posti. Jedni već ne znaju, zač postiti i kako postiti? Ki je smisao posta? Isto tako smo post zaminili i dijetom, a to nije jednako.
Naši roditelji i staristarji su znali, ča je to glad, a mi danas živimo u obiljnosti. Svenek će biti ljudi, ki su siromašni i gladni, ali kod nas u Europi svi imaju čuda i preveć. Jedan dokaz tomu je, koliki ljudi su tusti. Uprav zato nas mediji bombardiraju različnimi prijedlogi za dijetu, zdrav život, šport. Sve te aktivnosti pozivaju na aldov i žrtvu, na manje, na dijetu. Ali dijeta nije post. Dijeta nam pomaže, da nekoliko kilogrami izgubimo, a post je skroz ča drugoga.
Človik je duh, duša i tijelo. A ono, ča činimo u vjeri, je izričaj duha, duše i tijela. Kada se odričemo jila, pila, cigaretov je aldov i pokora tijela. Ako ne kanimo svečevati, veseliti se, imati pir u korizmi, onda je to žrtva duše. Pravi, valjani post je žrtvovanje i pokora na razini duha, duše i tijela. Pravi post ćuti i duša i tijelo.
Bog je post odredio, Jezuš ga je prakticirao, Crikva ga je prodikovala, a Majka Božja preporučila u svoji skazanji. Uprav zarad toga je post moćan i temeljit dio kršćanskoga života. Kot kršćani moramo ponovno prihvatiti ov stup vjere i redovito prakticirati ovu vrst pokore.
slika: Pixabay