Papa Franjo pokazao je u svojem govoru predstavnikom državnih vlasti prilikom svojega pohoda na Malti na boj u Ukrajini: “Ravno s istoka Europe, iz Orijenta, kade prvo izlazi sunce, došla je škurina boja. Mislili smo, da su invazije iz drugih zemalj, okrutne ulične borbe i atomarske grožnje škuro spominjanje na daleku prošlost.

Ali ledeni vjetar boja, ki sa sobom nosi nek smrt, zničenje i mržnju, spustio se je preuzetno na žitak mnogih ljudi i na dane svih. A dokle opet jednoč neki mali broj moćnikov ... provocira i podniće konflikte, ćutu obični ljudi želju za izgradnjom budućnosti, ka će ili biti skupna ili nje uopće neće biti. Sada, u noći boja, ka je pala na človičanstvo, ne dopustimo prosim, da san o miru skrsne!“ Ovo je izazivanje: Jedan človik more zničiti mir, ali nek svi skupa moru ga izgraditi. Jedan človik ili jedna mala grupa doprimu kot uzroki nasilja na mnoge smrt i zničenje, dalje od toga se boj obraća protiv žitka svih, on se je spustio na dane svih, tako papa.
 

San o miru se nek prelako pozabi, da, on se nasiljem izriva i potisne. Kako čisto drugačija je slika Macicne nedilje: Jezuš ulazi u Jeruzalem, ne kot nasilni vladar, ki želji sve jednim udarcem urediti, nego prez nasilja želji izgraditi mir s odzdol. On dojde na oslici. Dokle se je konj hasnovao kot jahajuća živina u boju ter je znak luksuza i oholije, pokazuje oslica na nenasilje i skromnost.
 

Nije ali Jezuš tim odsudjen na propast? Krike “Hozana” vrijeda nadomjesti vikanje “Križuj ga!” Je Knez mira propao? “Križuj ga!” nije konac, nego goristanje, to “Mir s vami!” Ako ovo sjaji iz srcev svih ter srca tvrdokornih - a to nisu samo silniki - oslobodi i otkupi od njihovoga ulovljeničtva od smrti, onda san o miru nije završen i napušćen.
 

Jedna sanja: Papa Franjo svečuje s zastupniki svih kršćanskih zajednic i s zastupniki svih religijov u Ukrajini na Majdanu goristanje, kot znak toga, da je mir jači od svakoga boja, ter tim zaljiva malu biljku “mir”.

slika: Pixabay