Zagrebački nadbiškup mons. Dražen Kutleša predvodio je svetačno mašno slavlje proslave svetka bl. Alojzija Stepinca ponediljak, 10. februara na trgu pred zagrebačkom katedralom.

Pri mašnom slavlju koncelebrirali su zagrebački nadbiškup u miru kardinal Josip Bozanić, riječki nadbiškup mons. Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiškup mons. Zdenko Križić, zadarski nadbiškup mons. Milan Zgrablić, sisački biškup mons. Vlado Košić, varaždinski biškup mons. Bože Radoš, bjelovarsko-križevački biškup mons. Vjekoslav Huzjak, vladika križevački mons. Milan Stipić, željezanski biškup mons. Egidije Živković, subotički biškup mons. Ferenc Fazekas, gospićko-senjski biškup mons. Marko Medo, porečki i pulski biškup u miru mons. Ivan Milovan, zagrebački pomoćni biškupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiškupije mons. Juraj Batelja, generalni vikar Zagrebačke nadbiškupije mons. Tomislav Subotičanec, savjetnik nuncijature u Republiki Hrvatskoj mons. Alvaro Ernesto Izurieta Y Sea, generalni tajnik Hrvatske biškupske konferencije preč. Krunoslav Novak, rektor Hrvatskoga katoličanskoga sveučilišća preč. Željko Tanjić, redovnički provincijali ter okupljeni svećeniki.

Govoreći o liku bl. Alojzija Stepinca je nadbiškup Kutleša u homiliji istaknuo, da "vrime, ko prohadja, ne samo da ne dopušća zaboravljenje njegovoga lika i djela, nego ga sve već uzdiže iznad povijesnih i zemaljskih granic do nezatajivoga simbola trajnih vridnosti. Njegovo svidočanstvo vjere, čistoga dušnoga spoznanja i odanosti Kristušu danas odziva istom snagom kot i 1960. ljeta, kada je bl. Alojzije na današnji dan završio svoju zemaljsku borbu. Moremo reći, da je on danas i važniji nego onda, ali i da će se sva veličina njegovoga značenja u potpunosti otkriti u vrimenu, ko dohadja."

Istaknuvši privlačnost Stepinčevih jasnih uvjerenj, mons. Kutleša naglasio je, da ona "ne proizlazi iz prolaznih uspjehov i zemaljskih priznanj, nego iz diboke želje, ku svi dilimo, želje za autentičnim životom prožetim jasnim uvjerenjem, hrabrošću i dosljednošću" ter nadodao, da je "njegova čvrstoća bila ukorenjena u dibokoj vjeri i povjerenju u Boga, ko ni grožnje ni progoni nisu mogli potresti. Vjera mu je pomagala, nadilaziti strah i kompromise. Jasnoća osvidočenj, kih se je naš blaženik držao, proizlazila je iz pravo oblikovanoga dušnoga spoznanja, ko je bilo u stanju, pružiti otpor i kada je to značilo poniženje i muku."

"Stepinčev život i njegova smrt potiču nas, da u vrimenu relativizma, straha i podjelov budemo ljudi čvrstoga osvidočenja i nepotresivoga ufanja. On se nije sramovao Crikve ni nje nauka, nego je u njem nahadjao svitlo i štit pred skušavanji kompromisa i površnosti. Privlačnost blaženoga Stepinca je u svidočanstvu, da je moguće živiti autentično i istinito u svitu, ki nas neprestano poziva na odstupanje od vridnosti, ke su naš narod oblikovale stoljeća dugo. On danas i nas poziva, da u vlastitom žitku najdemo ono "nešto" temeljno, ča nas more učiniti boljim ljudem i boljim vjernikom", rekao je mons. Kutleša.

Govoreći o Stepinčevoj rječitoj šutnji prodikač je istaknuo, da je "ona posebno čvrsto odzivala tokom montiranoga procesa 1946., ar je u sebi nosila snagu istine i moralnoga integriteta. U toj šutnji očitovala se je nepotresiva vjera u Božju providnost i svist, da konačna pravičnost nije od ovoga svita, nego od Boga. Stepinac je bio svistan, da bi u odgovori na pojedine optužbe svaka njegova izgovorena rič mogla biti iskrivljena i zlohasnovana. Njegova šutnja bila je čin otpora protiv nepravičnoga sustava, ali i oblik svidočanstva, ko je nadilazilo riči. Upravo je ta šutnja bila glasna optužba režimu, pokazavši njegovu nemoć, da zniči istinu."

"Blaženi Alojzije marljivo je djelao na sebi, hlepeći za nebeskimi dobri, ne za zemaljskimi. Jednakom triznošću je, punom zaufanja u Boga, pristupao ograničenjem vlastite naravi, kot i ograničenjem svita okolo sebe, ki je hlepio za Božjom dobrotom. Znao je, da u borbi ne more biti uspješan prez molitve, pokore i djela ljubavi i milosrdnosti. Tim se je izgradjivao za človika diboke kontemplacije, ki o svojoj vjeri nije svidočio kot o nečem izvanrednom, kot to mnogi danas činu. Za njega je vjera sveti poziv, naravan slijed osvidočenja, da postoji Bog, ki nas ljubi i ki ima plan i zadaću za svakoga od nas. Njegovo služenje Bogu je bilo živo nastojanje okolo uskladjivanja svoje volje s njegovom svetom voljom", rekao je mons. Kutleša naglasivši privlačnost Stepinčeve žive vjere.

Nadbiškup je dotaknuo i privlačnost Stepinčeve ljudskosti, rekavši kako "u svoj svojoj ljudskosti i kršćanskoj veličini nije bio hladan i nedostižan. Privlačio je jednostavnošću svoje ljudskosti. Ona se je na poseban način očitovala pred grožnjami smrću. Nije im se fanatično suprotstavio. Silno je željio živiti, ali ne za cijenu gubljenja vlastite duše. Blaženi Stepinac ne nadahnjuje suvrimenike zato, ča je željio umriti za svoja osvidočenja, nego zato ča nije uzmaknuo ni pred grožnjom smrti zbog svojih religioznih osvidočenj. Sa smrću se je pomirio, kada je postala neizbježna cijena vridnosti."

Na kraju homilije se je nadbiškup Kutleša obrnuo na izazov Stepinčevih privlačnosti, u ki svaki človik more "prepoznati neku od privlačnosti, ka ga posebno nadahnjuje. Budući da je njegova služba bila javna, a uticaj puno širji od privatnoga, željio bih se obrnuti na ono, ča naliže integritet vjernika u javnom žitku", naglasio je nadbiškup ter nastavio govoreći o integritetu vjernika u javnom žitku.

"Svisno ili ne, stvorio se je model političkoga angažmana katoličana, u kom je svidočenje osobne vjere odvojeno od svidočenja u obnašanju javne službe. Razlog tomu su krivo shvaćena sekularizacija i tradicionalne predrasude prema katoličanskom moralnom nauku", rekao je nadbiškup Kutleša ter nadodao, da je "današnje političko stanje puno složenije. Danas se u svi politički stranka nahadjaju osobe, ke se izjašnjavaju kot katoličani, a pripravni su svoju vjeru i moralna osvidočenja podrediti stranačkoj disciplini i političkoj moći. Mnoge stranke isto tako imaju dijele svojih programov, ki su u direktnom konfliktu s katoličanskim naukom. Zato se i danas od Stepinca moremo naučiti, kako moralni zakon i dušno spoznanje staviti pred stranačke lojalnosti i osobne političke i materijalne interese. Nedvojivo je, da gradjanska uredba ima vlastitu sferu odgovornosti i autonomiju u odnosu na Crikvu. Ali kada odvojenost Crikve i države počne značiti isključivanje vjere iz javnoga žitka, to hitro pelja prema odvajanju vlasti od morala i gradjanov od njihovoga dušnoga spoznanja. To onda pelja politiki prez odlučnosti i vizije, ka je danas postala oznaka zapadnih demokracijov."

"Molimo Gospodina, da nam udili pronicljivo srce i jasnu viziju, da bi znali, ča nam je činiti i za ča se valja zalagati. Neka nas očuva od zalaganja za ono, ča je jur odsudjeno na propast ter nam daruje mudrost i razboritost, kot onu, ku je posjedovao bl. Alojzije Stepinac, da moremo pravo prosudjivati znake vrimena i izazove, u ki živimo. Ov dar pripada onim, ki znaju prepoznati dobro ter i u znaki muke i prividnih neuspjehov. On živi u oni, ki nikada ne gubu ufanje", zaključio je mons. Kutleša.

Po popričesnoj molitvi je nadbiškup Kutleša predvodio molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca pred relikvijom blaženika.

Liturgijsko jačenje predvodio je zbor bogoslovov Nadbiškupskoga bogoslovnoga sjemenišća u Zagrebu pod ravnanjem mo. Dražena Kurilovčana i uz orguljsku pratnju mo. Nevena Kraljića.

Slike: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiškupije