Na Petrovu, 29. junija papa emeritus Benedikt XVI. slavi 70. obljetnicu zaredjenja za svećenika, ko je smio primiti skupa sa svojim bratom Georgom 1951. u stolnoj crikvi u Freisingu. Sveti red podilio im je münchenski kardinal Michael von Faulhaber. Skupno slavili su i mladu mašu 8. julija 1951. u varoškoj farskoj crikvi St. Oswald in Traunstein, a drugu sv. mašu 30. julija 1951. u Rimstingu, domaćem mjestu majke. Papin brat Georg, rodjen 1924., je prošlo ljeto preminuo.
 

Dan svećeničkoga zaredjenja, Petrova, 29. juni 1951. je bio sunčan ljetni dan - ovako se spominja papa em. Benediktu XVI. - ar onda se je dogodio “vrhunac žitka”: svećeničko zaredjenje. “Bilo nas je već od 40 kandidatov, ki su na poziv rekli ‘Adsum’: Evo me”, pisano je u papini bilješka dalje. “Kada se je u tom hipcu, kada mu je stari nadbiškup položio ruke, jedna ptičica - morebit škrljica - od glavnoga oltara zdignula u stolnu crikvu i pjevuckala malu pjesmicu, bilo mi je ipak kot odobrenje s odzgor: Dobro je ovako, ti si na pravom putu.”
 

Ipak piše Ratzinger u knjigi “Salz der Erde” (1996.), da se je on za vrime teoloških študijov pitao, da li su celibat ili služba farnika pravo za njega. “Glavni smjer imao sam uvijek pred sobom”, a i “krizov nije manjkalo”. Pred svim ga je fascinirala znanstvena teologija. “Ali reći ‘da’ k svećeničtvu, je za mene značilo, reći ‘da’ k cijeloj zadaći, i u nje najjednostavniji obliki.”
 

24 ljeta star, bio je Joseph Ratzinger najmladji od kandidatov. A morebit je bilo malo čudo, da je od ovoga dogodjaja ostao i film u črno-bijelom. Kamera je još i veliko snimila mladoga Ratzingera, kako sa sklopljenimi rukami ulazi u crikvu. Da će on 54 ljeta kasnije postati papa, u ono vrime nijedan nije slutio.
 

Rupert Berger, prijatelj iz mladih ljet (1926. - 2020.) i zaredjen isti dan, iz Traunsteina, spomenuo se je pri dijamantnom jubileju 2011., da je stolna crikva bila “do zadnjega puna”. Slavlje duralo je četire ure, sve je bilo po starom obredu i po sebi se je razumilo na latinskom jeziku. Jedine nimške riči su došle od prodikaonice. Odatle je jedan komentator vjernikom nekolikokrat razložio, “ča se najper goda”.
 

Po Božjoj službi nije bilo skupnoga objeda za sve. Obitelji i rodbina ostale su u krčma u Freisingu. “Novozaredjeni” su medjutim dobili od nadbiškupa povelje o zaredjenju u “Črljenoj dvorani” na Dombergu. “Onda se je prošlo na jilo u blagavaonicu kot svaki dan”, povidao je s posebnim humorom Rupert Berger.
 

Stoprv po vešperi odvezli su se braća Ratzinger i prijatelj Berger s njihovimi obitelji domom. U Traunsteinu je množina ljudi primila mladomašnike, kako se to danas još samo pozna, kada športaši dobenu zlatnu medalju pri olimpijski igra ili nogometaši medjunarodni pokal. Pri pobožnosti navečer u Sankt Oswaldu nije govorio samo mjesni farnik. “Josepha smo nagovorili, da i on govori, i to o Euharistiji”, rekao je Berger. A i pri mladi maša u slijedeći dani su bile crikve pune.