34.
nedilja - Svetak Kristuša Kralja/B - 24.11.2024
Liturgie
3. nedilja kroz ljeto/C - 26.01.2025
Datum:
26.01.2025
|
1. Štenje Knjige Nehemije
Neh 8,2-4a.5-6.8-10
|
1. Štenje Knjige Nehemije
2 Prvoga dana sedmoga miseca je donesao duhovnik Ezra Zakon pred općinu; nazočni su bili muži i žene i svi drugi, ki su to razumiti mogli. Vodenimi vrati iz knjige mužem i ženam i svim onim, ki su to razumiti mogli, a vas narod je pazljivo poslušao riči Zakona. |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 12,12-30 ili kraće: 1 Kor 12,12-14.27
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
12 Braća! Kako je tijelo nek jedno, a vindar ima mnogo kotrigov, ali svi kotrigi tijela, premda su mnogi, nek jedno su tijelo, ovako je i Kristuš. 13 Ar u jednom Duhu smo mi svi postali u svetom krstu jedno tijelo, ili smo bili Židovi ili pogani, robi ili slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14 Ar i tijelo ne postoji iz jednoga kotriga, nego iz mnogih. [15 Ako bi noga rekla: “Kad nisam ruka, ne slišim k tijelu”, zato vindar sliši k tijelu. 16 I ako bi uho reklo: “Kad nisam oko, ne slišim k tijelu”, zato vindar sliši k tijelu. 17 Kad bi sve tijelo bilo oko, kade bi bio sluh? Kad bi sve (tijelo) bilo sluh, kade bi bilo dušanje? 18 Bog je pak odredio svakomu pojedinomu kotrigu svoju zadaću u tijelu, kako je htio. 19 Ako bi sve bilo nek jedan kotrig, kade bi bilo tijelo. 20 Ali ovako je mnogo kotrigov, ali nek jedno tijelo. 21 Oko ne more reći ruki: „Ne tribam te”, ili opet glava nogam: “Ne tribam vas”. 22 Suprotivno: mnogo već su potribini oni kotrigi, ki izgledaju slabiji. 23 Onim kotrigom, ke držimo za manje plemenite, iskažujemo veće poštovanje. I kod naših nepristojnih kotrigov pazimo na osobitu pristojnost, 24 dokle pristojni ne tribaju toga. Ali Bog je ravno zato složio tijelo tako i dao slabijemu kotrigu veće preštimanje, 25 da ne bude nesloge u tjelu, nego da se svi kotrigi jednako brinu jedan za drugoga. zviši jedan kotrig, s njim se raduju svi kotrigi.] 27 Vi ste tijelo Kristuševo, kot pojedini njegovi kotrigi. [28 Jedne je postavio Bog u Crikvi prvič za apoštole, drugič za proroke, tretič za učitelje, potom za čudočinjenje, onda za vračenje, za pomaganje, za upraviteljsku službu, za različne jezike. 29 A jesu li svi apoštoli? Jesu li svi proroki? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci? 30 Jesu li svi primili dare vračenja? Govoru li različne jezike? Razlažu li svi? 31 Trsite se pak za najvridnijimi dari. A pokazat ću vam još uzvišeniji put.] |
Evandjelje po Luki
Lk 1,1-4; 4,14-21
1 Pokidob da su se mnogi trsili popisati pripetenja, ka su
se med nami spunila,
2 kot su nam naprikdali oni, ki su od početka sami vidili
i bili službeniki riči,
3 nakanio sam si i ja, ki sam ispitao sve marljivo od početka,
da je popišem po redu tebi, o najbolji Teofile,
4 da upoznaš zaufanja vridnost onih naukov, u ki si podučen.
14 Jezuš se je povrnuo gonjen moću Duha u Galileju, i
raširio se je glas o njem po svoj krajini.
15 Učio je u njihovi sinagoga, i svi su ga slavili.
16 I došao je u Nazaret, kade je odrastao, i išao je po svojoj
navadi na subotni dan u sinagogu, i stao se da štije.
17 I pružiše mu knjigu proroka Izaije. I kad razmota knjigu,
najde mjesto, kade je pisano:
18 “Duh Gospodina je zvrhu mene, zato me je namazao, da
nazvišćujem Evandjelje ubogim i poslao me, da liječim
one, ki su slomljenoga srca,
19 da nazvišćujem robom Evandjelje, slipim vid, da oslobodim
potlačene i nazvišćujem milosno ljeto Gospodinovo.”
20 I svi su u sinagogi uprli oči na njega.
21 I počeo im je govoriti: “Danas se je spunilo ovo Pismo,
ko ste uprav čuli.”
|
Pripjevni psalam
Ps 19 (18),8.9.10.15
|
Riči tvoje, o Gospodine, duh su i život! 8 Gospodinov je zakon savršen, dušu on kripi, * svidočanstvo Božje je vjerno, mudrost malenim daje.
9 Gospodinove zapovidi su prave, one obraduju srce, * naredba je Gospodinova jasna, ona oči rasviti.
10 Strah Gospodinov je čist, on ostaje na vijeke, * istinite su Gospodinove odluke, sve su pravične.
15 Da b’ se dopadale ust mojih riči i misli srca mojega * tebi, o Bože, ti moja stijena i moj Otkupitelj. |
Predigt
Nedilja Riči Božje - moć riči Božje ne propade (Rim 9,6)
Autor:
kan. prof. dr. Ive Šmatović
Pismoznanac Ezra veli u starozakonskom štenju 3. nedilje kroz ljeto: “Danas je sveti dan Gospodina, Boga našega”, kada je štao narodu iz knjige Zakona. Ovo je predigra s obzirom na evandjeoski danas. Ovo čitanje je djelotvorno opišeno s razlaganjem. Narod je vidljivo uzbudjen, prigne se licem ča to tla, plače, ar nije znao tako velike stvari, ali je ohrabren u radosti i pozvan na svečanu gošćinu. Slušanje riči Božje razveseljuje ta dogodjaj: “radost Gospodinova je vaša jakost”. Mi se za toliko već čudimo na ovom, kad poznamo jedno mnogo važnije “danas” iz Jezuševih ust, ko “danas” izaziva u slušatelji sasvim različne protivne učinke.
“Danas se je spunilo ovo Pismo” - veli Jezuš u evandjelju ove 3. nedilje kroz ljeto. Čuli smo samo uvodni dio prizora, kada je Jezuš u sinagogi svojega zavičajnoga grada pročitao Pisma i rekao neshvatljive riči, za njegove slušatelje bogopsovanje. Jezuš nazvisti, da se je danas ispunilo Izaijino proročtvo, “Duh Gospodina je zvrhu mene, zato me je namazao, da nazvišćujem Evandjelje ubogim i poslao me, da liječim one, ki su slomljenoga srca, da nazvišćujem robom Evandjelje, slipim vid, da oslobodim potlačene i nazvišćujem milosno ljeto Gospodinovo.”
On na sebe upotribljava te riči. Izlazi iz sinja svojih mladenačkih ljet pred sve svoje poznance u neograničenom svitlu, ravno u ulogi Mesijaša. Kako je sve to primljeno, povida nam evandjelje slijedeće nedilje: ne sa suzami i klicanjem, nego s pobunom. Zaustavimo se ipak ovde, zadivljeni dvojimi stvari: Jezuševom hrabrenošću u vladanju svojim poslanjem i njegovom poniznošću u oznaku svojega djelovanja kot čiste poslušnosti “Duhu Gospodinovomu”, ki počiva na njem. Dvi stvari skupa sjedinjene najdiblje označuju njegovu dušu i pokazuju njegovu osobitost. Njegovo poslanje je ispunjenje potpuno najuzvišenijih Božjih obećanj, ali on ih izlaže kot pravi “sluga Božji”, u duhu, koga je sprogovorio Izaijin odlomak.
Ali ča je vridno za nas današnje danas? Ča čisto drugoga, nego za (staro) zavjetni narod. Drugo štenje iz Pisma svetoga Pavla opisuje: staro-zavjetni narod je plakao i radovao se zbog Zakona. Mi smo suprotivno jedno tijelo, zeto u Kristuševo danas. Židovi su bili pojedinci unutar narodne zajednice. Mi smo unutar Tijela Kristuševoga jedan drugomu brati i sestre. Pavao to obiljno opiše. Ne postoju već individuji, nego samo još organi, od kih svaki djeluje za cijeli živi organizam. Naša različnost nije zbog nas, nego zbog svih drugih, ki skupa s nami oblikuju nerazdiljivo. I to ne fiziološki, nego etički: u uvijek Kristuševo danas živimo za njega i jedni za druge.
Tako svaki ima vlastitu (svoju) osobnu, nezaminljivu zadaću, ali ne za sebe, nego za ono Cijelo živo. Svaki triba nju izvršiti u duhu cijeloga, ko mu je dodililo njegovu osobitost. I ako su svi “jednim Duhom napojeni”, svaki ima Duha, mora živiti istotako izvan sebe, u ljubavi za druge, u drugi. Ovo je ta etički danas, koga je postavilo Kristuševo danas, ki sve ispuni i ostvari.
