1. Štenje Činov apoštolskih
14 Na dan Pedesetnice je najperstupio Petar s jedanaestimi,
podignuo je svoj glas i rekao im: „Muži židovski i svi ki
stanujete u Jeruzalemu! Ovo vam neka bude na znanje i
posluhnite riči moje.
22 Jezuša Nazaretskoga, človika od Boga med vami potvrdjenoga
(kot Mesijaša) jakošću, čudočinenji i zlamenji,
ka je učinio Bog po njem med vami, kot to vi sami znate,
23 ovoga ste, ki je bio predan odredjenom odlukom i najperznanjem
Božjim, rukami nepravičnih prebili na križ i umorili.
24 Ali ga je Bog oživio, odstranivši boli smrti, ar je bilo
nemoguće, da ona vlada nad njim.
25 David je naime rekao o njem: „Uvijek sam imao pred svojimi
očima Gospodina, ar mi stoji s desne strani, da se ne smutim.
26 Zato se veseli srce moje i raduje se jezik moj; izvan toga
će i tijelo moje počivati u ufanju.
27 Ar ne ćeš ostaviti duše moje u kraljevstvu smrti, niti ćeš
dopustiti, da se tvoj Sveti raspade.
28 Pokazao si mi pute žitka i napunit ćeš me veseljem pred
licem svojim.“
29 Muži, braća! Neka mi bude slobodno, da vam malo srčenije
govorim o patrijarku Davidu; on je umro i bio pokopan;
grob njegov je med nami ča do dana današnjega.
30 Ali kad je bio prorok, i kad je znao, da mu je Bog prisegom
obećao, da hoće dati jednomu iz pokoljenja njegovoga
siditi na tronu njegovom,
31 rekao je u proročkom predvidjenju o goristanju Kristuševom,
da se ne će ostaviti u kraljevstvu smrti, i da se tijelo
njegovo ne će raspasti.
32 Ovoga Jezuša je oživio Bog, čemu smo mi svi svidoki.
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Braća, opomenjujem vas na Evandjelje, ko sam vam
prodikovao, ko ste i primili, u kom i stalni stojite.
2 Po njem ćete se i zveličiti, ako je držite, kot sam vam je
rodikovao. Drugačije bi bili zaman vjerovali.
3 Najprije sam vam naime predao, ča sam i sâm primio:
da je Kristuš umro za grihe naše po Pismu;
4 da je bio pokopan i da se je skazao Kefasu, zatim
jedanaestim.
6 A zatim se je skazao braći, kih je bilo već od petsto najednoč
skupa, od kih većina je još i sada u žitku, a neki su pomrli.
7 Zatim se je skazao Jakovu, onda svim apoštolom.
8 A nazadnje za svimi se je skazao i meni, kot kakovomu
pred vrimenom rodjenomu.
13 Onoga istoga dana – prvoga u tajednu – išli su dva od
Jezuševih učenikov u selo, ko je bilo šezdeset štadijov
daleko od Jeruzalema, imenom Emaus.
14 I razgovarali su se med sobom o svem, ča se je dogodilo.
15 I dokle su se oni razgovarali i raspravjali med sobom, i
sam Jezuš se je približio, i išao s njimi.
16 Ali njihovi oči su bili zaprti, tako da ga nisu upoznali.
17 I reče im: „Ča su to za razgovori, ke imate na putu med
sobom?“ A oni su turobno klonuli.
18 I odgovori mu jedan od njih, ki se zvaše Kleofa: „Ča si ti
jedini stranac u Jeruzalemu, ki ne znaš, ča se je onde
ove dane dogodilo?“
19 Reče im: „Ča?“ I rekoše mu za Jezuša Nazaretskoga, ki
biše prorok moćan u čini i riči pred Bogom i pred svim
narodom.
20 „A naši duhovnički poglavari i prepostavni predali su ga
na smrt i križevali ga.
21 „A mi smo se ufali, da će on spasiti Izrael, i sada je tomu
jur treti dan, da se je to dogodilo.
22 A i neke žene od naših su nas prestrašile, ke su bile jutro
kod groba.
23 Kad nisu našle tijela njegovoga, došle su govoreći, da su
im se skazali andjeli, ki velu, da on živi.
24 I prošli su neki od nas k grobu i našli su sve tako, kako su
žene rekle, ali njega nisu vidili.“
25 A on im reče: „O vi nerazumni i tvrdoga srca za vjerovanje
svega, ča su proroki govorili!
26 Nij li morao Kristuš sve to pretrpiti i tako nutarpojti u slavu
svoju?“
27 I počevši od Mojzeša i od svih prorokov razložio im je,
ča je za njega pisano u svem Pismu.
28 I približili su se k mjestu, kamo su putovali, a on se je činio,
da kani dalje.
29 Ali oni su ga pozivali: „Ostani s nami, ar se jur zamračuje
i dan se jur nagnuo.“ I išao je nutar s njimi.
30 I kad je sidio s njimi za stolom, zeo je kruh, blagoslovio i
dao im ga.
31 I otprli su im se oči i upoznali su ga; a on je skrsnuo ispred
očiju njihovih.
32 I rekoše jedan drugomu: „Nij li gorilo naše srce u nami, kad
nam je putom govorio i kad nam je razlagao Pisma?“
33 I ustavši još onu uru vratili su se u Jeruzalem i našli su
skupaspravne jedanaestere i one, ki su s njim bili.
34 Ti su rekli: „Zaistinu se je goristao Gospodin i skazao
Šimonu.“
35 I oni su povidali, ča se je dogodilo na putu, i kako su ga
prepoznali pri lamanju kruha.
Ti si Gospodine, jerbinstvo moje.
Ili: Aleluja
1 Čuvaj me Bože,*
jer se k tebi utičem.
2 Gospodinu velim:“Moj Bog si;*
izvan tebe nima za mene dobra.
5 Gospodin je dio moga jerbinstva pak moj kalež:*
Ti uzdržvaš moje nasljedstvo.
7 Slavim Gospodina, ki mi je dao dobar savjet,*
srce me na to spominja još i u noći.
8 Gospodina svagda pred svoje oči postavljam;*
On mi je zdesna i zato neću upasti.
11 Kazat mi hoćeš stazu života,/
u tebi j‘ punoća veselja;*
uz tvoju desnu milina je vječna.
Uvodna molitva
Pomolimo se goristalomu Gospodinu, ki nas je sabrao oko stola spomenčina.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Jezuše, ti si prvorodjeni od mrtvih. Slavimo te u zajedništvu s cijelom Crikvom sada i na sve vijeke vijekov.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Social Media, Sonstiges, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.