Dvakrat je u teksti 16. nedilje kroz ljeto govor o gosti, ke pogostu: Jezuš je gost kod Marije i Marte a kod Abrahama i Sare su tri tudji muži na gostiju. Ali obadva pute se sastane Bog u gostu. Osobito ali fascinira prilika iz Staroga teštamenta, kade je govor o pravoj gostoljubivosti: Tri muži idu kroz pustinu, Abraham im ide u susret i im ponudi svoju gostoljubivost. Te tri muže Abraham uopće ne pozna i su mu tudjinci.
 

Postavi se i nam pitanje, kako mi zahadjamo s tudjinci ili s onimi, ki čekaju na azil. Boga moremo na osobiti način susreti u tudjinci. Ali u ovom tekstu ide ne samo zato, kako mi zahadjamo s ljudi iz drugih zemalj i kulturov, nego ide za pitanje, kako mi zahadjamo s tim, ča nam je tudje i nepoznato?

Rado idemo mimo tudjincev i nam nepoznatih ljudi.
Kako teško nam je s onimi, ki imaju druge vridnosti na vidilu ili imaju druge cilje, ili ki čisto drugačije živu nego mi. Ili kako bojazljivo i nesigurno reagiraju roditelji, kada njihova dica kanu pojti isto druge pute. Ali kako znamo i mi past u krizu, ako u nami sami otkrijemo nove želje, nove životne plane, ki uopće ne slišu u naš dosadašnji žitak.

Abraham nas ohrabri, da pokažemo gostoljubivost. On doživi, da se u tudjinci strefi sa samim Bogom i da iz ovoga susreta zvira novi žitak, novo obećanje.
Susret Abrahama s trimi tudjimi muži pod hrasti od Mamre nas opominja, da budemo budni: u tudjincu moremo strefiti Boga. Štenje je poziv, da ne budemo bojazljivi, nego da sve tudje upametzamemo i je u gostoljubivosti i primamo. Znamda more biti ovakov susret i mogućnost, da dojdemo u susret s živim i života darujućim Bogom i ovakov susret more dati našemu žitku novu smisao, novi smjer.
 

Štenje iz Knjige Postanka nam predoči, kako ovi tudjinci ravno pri najvećoj vrućini dojdu, kada u cijelom orijentu sve počiva. Moremo imati i ta kip pred očima, kako Abraham sidi na ulazu u šator. Ali ipak je tako budan, da vidi, da idu tudjinci i kako je primi za svoje goste. Ide za budnost i pažljivost! Ide zato, da budemo i budni prema tudjincem i da budemo budni prema svemu, ča nas more iz naših dosadašnjih stazov “vanhititi”, ča nam more biti na ter ili nas more zastrašivati. Ide zato, da budemo budni prema tudjemu, prema nenaviknutomu, prema nenadijanomu, ar ravno u tudjem more Bog dojti k nam.