1. Štenje Knjige Kraljev
16b U oni dani Gospodin je rekao Iliji: Pomaži Elizeja, Šafatovoga
sina iz Abel-Mehole za proroka namjesto sebe.
19 Ilija je prošao i našao Elizeja, sina Šafatovoga, pri oranju.
Djelao je s dvanaestimi jarmi, on sam je bio jedan od tih
dvanaestih. Kad je Ilija došao k njemu, hitio je na njega
svoj plašt.
20 Elizej je odmah ostavio vole, potrčao za Ilijom i rekao:
Dopusti mi, da kušnem oca svoga i majku svoju. Onda ću
te slijediti. Ilija je odgovorio: Poj, ali onda se vrati! Ar ja
sam svoje tebi učinio.
21 Elizej je otišao od njega, zeo je svoje dva vole i ubio je.
S volovskim jarmom skuhao je meso i razdilio ljudem i oni
su pojili. Onda se je stao i slijedio Iliju i stupio u njegovu
službu.
2. Štenje Pisma svetoga Pavla
Galaćanom
Braća!
1 Na slobodu nas je Kristuš oslobodio. Stojte zato čvrsti
i ne dajte se opet napreći u jaram ropstva.
13 Braća, vi ste na slobodu pozvani. Ali da vam sloboda ne
bude prilika za tjelovna uživanja, nego služite s ljubavom
Duha jedan drugomu!
14 Ar se vas zakon izrazuje jednom riču: “Ljubi bližnjega
svojega kot samoga sebe!”
15 Ako pak budete jedan drugoga grizli i raskidali, pazite,
da se medjusobno ne istribite.
16 Velim pak: U duhu hodite, onda ne ćete tjelovnih poželjenj
uslišiti.
17 Ar tijelo si zaželji protiv duha, a duh protiv tijela. Ar ova
su jedno drugomu suprotivna; da ne činite svega, ča hoćete.
18 Ako vas bude duh peljao, niste pod Zakonom.
51 Kad su se približili dani njegove smrti, nakanio si je Jezuš
čvrsto, da ide u Jeruzalem.
52 I poslao je pred licem svojim glasnike. Oni otišavši došli
su u jedan varoš Samaritancev, da mu pripravu stan.
53 Ovi ga nisu prijeli, ar je bio na putu u Jeruzalem.
54 Kad vidiše to učeniki njegovi, Jakov i Ivan, rekli su:
“Gospodine, hoćeš li, da rečemo, da dojde oganj s neba
i da je potroši?”
55 On pak obrnuvši se ukara je govoreći:
56 “Ne znate, čijega duha ste! Sin človičanski nij došao
pogubiti duše, nego zveličiti je!” I prošli su u drugo selo.
57 Kad su na putu hodili, reče mu negdo: “Naslijedovat ću
te, kamogod budeš išao!”
58 Reče mu Jezuš: “Lesice imaju jame svoje, ptice nebeske
gnjazda, a Sin človičanski nima, kamo bi naslonio glavu.”
59 Drugomu pak reče: “Naslijeduj me!” On reče: “Gospodine,
dopusti mi, da prije idem i pokopam oca svojega!”
60 Odgovori mu Jezuš: “Pusti, neka mrtvi pokopaju mrtve
svoje, a ti poj i nazvišćavaj kraljevstvo Božje!”
61 Opet drugi reče: “Naslijedovat ću te, Gospodine, ali
dopusti mi, da prije zbogom dam domaćim svojim!”
62 Reče mu Jezuš: “Nigdo, ki položi svoju ruku na plug pak
se najzad ogleda, ne valja za kraljevstvo Božje!”
Ti si, Gospodine, dio jerbinstva mojega.
1 Čuvaj me Bože *
jer se k tebi utičem.
2 Gospodinu velim: “Moj Bog si; *
izvan tebe nima za mene dobra.”
5 Gospodin je dio moga jerbinstva pak moj kalež: *
Ti uzdržavaš moje nasljedstvo.
7 Slavim Gospodina, ki mi je dao dobar savjet, *
srce me na to spominja još i u noći.
8 Gospodina svagda pred svoje oči postavljam; *
On mi je zdesna i zato neću upasti.
9 Zbog toga se srce moje raduje i duša veseli, *
a još i tijelo mi hoće u sigurnosti počivat.
10 Jer nećeš ostaviti dušu moju u paklu, *
nećeš dat svecu svomu skvarenje gledat.
11 Kazat mi hoćeš stazu života,/
u tebi j’ punoća veselja, *
uz tvoju desnu milina je vječna.
Jezuš je nazvišćavao onoga Boga, ki človika izbavi iz uskoće i smrti u život. Svi, ki njega naslijeduju i se njemu priključu, neka živu u ovoj slobodi. Ljudi su bili i u vrimenu Jezuša, kot i danas, na čuda vezani. Jezuš ide u siromaštvu i prez moći u Jeruzalem, kade ga očekuju sud i smrt. Učeniki Jezuševi su vezani uz tradiciju njihove vjere. Poslanik Božji, koga oni naslijeduju, mora biti po njihovom mišljenju od svih ljudi priznat. Oni, naime učeniki Gospodinovi, mislu, da bi morao dojti oganj iz neba, i tako da bi pokazao Bog svoju moć.
Jezuš potpuno korigira mišljenje učenikov o svojem poslanstvu. Ki njega naslijeduje se mora potpuno podložiti zakonu njegove nove slobode. Sloboda u siromaštvu: Kot i njihov učitelj, tako moraju biti i njegovi učeniki prez domaćega zavičaja, neka na radikalan način ostavu veze sa svojom obiteljom. Još i najsvetije dužnosti prema svojoj obitelji zgubu svoju važnost onda, kada Bog pozove u svoju službu i u svoju slobodu. Ide za izdržanje naslijedovanja i otkrivanje bogatstva nove slobode, iz ke je i sam Jezuš živio.
Svaki od nas hoće imati svoju domovinu. Ali smo zaista onda doma, kada najdemo ljude, s kimi smo diboko povezani i da se kod njih ćutimo sigurni? Jezuš je bio doma kod svojega oca, kod Boga. To ga je i oslobodilo, da ide svoj put za ljude. Ki je od toga osvidočen, da ga Bog ljubi i onda od Boga smi i sve očekivati, ta zadobene slobodu k još većoj ljubavi, ka ne veže samo prema jednomu človiku.
Slijedi i potribovanje, da ono najzad postavimo, ča nas veže i ča nam je znamda i “sveto”. Znamda već danas to nisu zakoni “stare” tradicije, ke nas vežu. Na to mjesto su čuda puti stupili anonimni autoriteti. Mnogi od nas gradu svoj žitak na uspjehi i na tom, ča morem “lajstat”. Ki bi ali mogao potribovati: Daj uspješnim graditi na njihovom djelu, ti ali mene naslijeduj? Mnogi vidu svoj cilj života u kupovanju i u uživanju.
Radikalna potribovanja evandjelja nas kanu spomenuti na neke aspekte našega života, osobito onda, kada smo nač vezani. Ali riješiti se ovih krivih nakanov, znači: kot Jezuš potpuno se predati Bogu i Božjoj slobodi.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Social Media, Sonstiges, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.