1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
4. vazmena nedilja/liturgijsko ljeto A
Datum:
30.04.2023
1. Štenje Knjige Činov apoštolskih
Čn 2,14a.36-41
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Petra
1 Pet 2,20b-25
Evandjelje po Ivanu
Iv 10,1-10
1 U onom vrimenu reče Jezuš: “Zaista, zaista vam velim:
Ki ne stupi nutar kroz vrata u ovčarnicu, nego ide drugde
nutar, on je tat i razbojnik.
2 A ki nutarstupi kroz vrata, pastir je ovac.
3 Njemu vratar otpre i ovce poslušaju njegov glas. On zove
svoje ovce po imenu i ispelja je van.
4 Kad ovce van pusti, ide pred njimi, a ovce idu za njim, ar
poznaju njegov glas.
5 Ali tudjinca ne naslijeduju, nego bižu pred njim, ar ne
spoznaju tudjega glasa.”
6 Ovu priliku im je povidao Jezuš. Ali oni nisu razumili, ča
im je govorio.
7 Opet im reče Jezuš: “Zaista, zaista vam velim: Ja sam vrata
k ovcam.
8 Svi oni, ki su pred manom došli, tati su i razbojniki, ali
je ovce nisu poslušale.
9 Ja sam vrata. Ako ki kroza me nutaride, zveličit će se; i
nutar i van će hoditi i najt će pašu.
10 Tat ne dohadja za drugo, neg da krade, zakolje i pogubi.
Ja sam došao, da imaju žitak, i da ga imaju obiljno.”
Pripjevni psalam
Ps 23 (22),1-3a.3b-4.5.6
Predigt
Bog se po svećeniki skrbi za človika
Autor:
- p. mmag. Božidar Blažević OFM -
Reče Jezuš: “Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje žitak svoj za ovce svoje. ... Imam i drugih ovac, ke nisu iz ove ovčarnice. I te mi je triba dopeljati.” Ovde Jezuš svakako govori o sebi kot pastiru i o nami vjerniki kot črijedi.
4. vazmena nedilja je posvećena molitvi za duhovna zvanja. I mi danas tribamo moliti za nove, mlade svećenike i časne sestre. Mi uvijek nanovo doživimo, da si ljudi želju već duhovnih zvanj, ali zanimljivo je, da ti isti ljudi svoju dicu ne želju viditi na takovom putu. Zvanja su vidljiva u obitelji, kade se moli. More se sigurno reći, da duhovna zvanja rastu u duhovnoj okolici, onde kade se roditelji skrbu čuda za duhovni žitak dice.
A kade smo mi. Nimamo mladih duhovnih zvanj. Svi kanimo imati mladoga i lipoga farnika. Nije njih ni starih dost, a posebno mladih. Onde, kade se rodu dica, kade se u obitelji moli i sudjeluje pri svetoj maši, kade se poštuje Crikva i svećenik, onde ima pozitivnih peldov i onde je i svećeničkih zvanj. Obitelj je zviranjak dobra ali i zla. Sve ide iz obitelji.
Fara, ka ima svećenika, nima straha od propasti. Vjerniki onde nisu sami u svojoj nevolji i stiski. Bog se prik farnikov i sakramentov skrbi za človika, ravna ga i pelja. Mi svećeniki cijeli svoj žitak darujemo za narod, za vjernike, za Crikvu. Mi smo se odrekli roditeljev, braće i obitelji. Tako ljudi nećedu biti uškodjeni, ar imaju farnika.
U ovi turbulentni vrimeni svita, u ovom modernizmu, nije lako biti farnik. Kod jednih ljudi je farnik priznat i med zvijezdami, a kod drugih popljuvan i pogažen. Ki je od vas pripravan, dati svoje dite daleko od doma, da ga neki ismihava, ponižava i proganja. Nijedan. I mi imamo svoju majku i oca, i mi imamo braću. I mi tribamo ljubavi i razumivanja. Pokidob je to izuzetno teško zvanje, roditelji rado svoje dite ne daju za farnika. Zato su vrata mnogih farskih stanov zaprta. Selo, ko ostane prez fare, škole, općine, čuvarnice, ono umira i ljuto pripravlja svoj vlašći pokop.Braća, čuvajmo i poštujmo svoje pastire, svoje farnike ter iziberimo život fare a ne smrt i pokop fare. Neka Jezuš, Dobri Pastir, svenek ostane u našoj farskoj zajednici po našoj Crikvi, farniki i vami vjerniki. Bože, daj majkam hrabrosti, da nam rodu nove duhovnike.
