1. Štenje Knjige Ozeja proroka
3 Trsimo se za spoznanjem, da slijedimo Gospodina! Njegov
izlaz je pripravan, kot zora; spustit će se k nama kot godina,
kot proljetna kiša, ka zemlju natapa.
4 Ča ti morem učiniti, Efrajim? Ča ti morem učiniti, Juda?
Vaša ljubav je spodobna jutarnjemu oblaku i rosi, ka jutro
vrijeda projde.
5 Zato udirampo proroki, ubijam ričami svojih ust, i moji
sudi hte izajti kot svitlost.
6 Ar milosrdnost hoću, ne žrtvu (aldov), poznanje Boga, već
nego paljenice.
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
18 Braća! Abraham se je ufao protiv svega nadijanja i
vjerovao, da će biti otac mnogim narodom, kako je to
rečeno: “Tako će biti potomstvo tvoje.”
19 I nij oslabio u vjeri, premda je spoznao, da mu je tijelo
jur izumrlo, biše naime jur skoro 100 ljet star, i da je jur
izumrlo i Sarino krilo.
20 Nij dvojio u obećanju Božjem s nevjerovanjem. Ostao
je čvrst u vjeri davajući Bogu diku.
21 Bio je potpuno osvidočen, da Bog more to i spuniti, ča je
obećao.
22 Zato mu se je to i zaračunalo kot opravičenje.
23 Ali ne samo zbog njega stoji pisano: “Zaračunalo mu
se je”,
24 nego i zbog nas. Ar i nam će se zaračunati, ako vjerujemo
u onoga, ki je zbudio od smrti našega Gospodina Jezuša.
25 On je bio zbog naših grihov predan smrti i gori se je
stao zbog našega opravičenja.
Evandjelje po Mati
9 U onom vrimenu kad je Jezuš odanle prohadjao, vidio
je človika, kako sidi na carini, imenom Matu. I reče mu:
“Naslijeduj me!” Ov se je stao i naslijedovao ga.
10 I nut kad je Jezuš u njegovoj hiži sidio za stolom, došli
su mnogi carinari i grišniki, ki su sjeli k stolu s Jezušem
i s učeniki njegovimi.
11 Farizeji pak vidivši ovo rekoše učenikom njegovim. “Zač
ji vaš učitelj s carinari i grišniki?”
12 Kad je Jezuš to čuo, reče: “Ne tribaju zdravi liječnika,
nego bolesni!
13 Pojte dakle ter se naučite, ča je to: ‘Milosrdnost hoću,
ne aldove!’ Nisam naime došao zvati pravične, nego
grišnike.”
Ki je na putu bez krivice, tomu ću skazati spasenje Božje.
1 Gospodin Bog nad bogi govori, *
zove zemlju od istoka sve do západa sunca.
8 Ne zarad žrtav te karam, *
tvoje paljenje žrtve su stalno pred manom.
12 Da bih bio gladan, né bih te prosio, *
jer moja je zemlja i své ča je na njoj.
13 Ča ću ja jisti meso od juncev, *
ili je kozlićev krv moje piće?
14 Žrtvu hvale Bogu prikaži *
i Višnjemu spuni závjete svoje.
15 Zazivaj mene u dane nevolje: *
Ako smo iskreni, onda imamo problem s ovom rečenicom i s ovim Jezuševim držanjem. Da si Jezuš ne odlazni za poštene, dobre ljude, da nije u društvu, da ne gaji društvo s onimi vjernimi (“crikvenimi”) ljudi, ... Ne! To nije za razumiti! Kako se more družiti s grišniki, s onimi, ki se ne maru, ne skrbu za vjerski (“crikveni”) žitak? Kako more Jezuš pojti tim “drugim”, ki nisu u našem društvu?
Kada to ovako velim i pišem, moru nam sigurno dojti na misli situacije iz našega svakidanjega žitka, kada se farnikom predbaciva: Za druge si već odlaznite, nego za nas, ki smo vjerni Crikvi.
Vjerojatno je to u nami ljudi, da išćemo ili očekujemo neki ekskluzivitet, da kanimo biti dio nekoga manjega, u sebe zatvorenoga kruga ili društva. A onda smo ljubomorni, kada se farnik ili političar ili ki drugi človik javnoga žitka shadja s ljudi izvan toga “ekskluzivnoga kruga”.
To, izgleda, je i Jezuš doživio. Farizeji i drugi pobožni ljudi su kanili Jezuša imati za sebe. Oni su se kanili s njim pominati, imati ga med sobom. A Jezuš ide “tim drugim”. - Kako to nek more? Da ga nije sram? Ča nezna, ča se dostoji?
Jezuš ćuti i razumi, ča mu kanu farizeji i oni pošteni reći. Ali njegova reakcija i njegov odgovor je: Zdravi ne tribaju vračitelja. Nisam došao zvati pravične. Ti tako znaju, ča Bog kani i prosi. Ja moram pojti tim, kim je pomoć potribna, ki su daleko od Boga, ki ne poznaju volju Božju.
Jezuš ada nima problem s tim, da komu veli, da je pravičan. On ne kani komu nagovoriti čemerno dušno spoznanje. Za Jezuša nije važno, da se svi ljudi po njemu redu, da su svi ljudi “njegovi”. “Poj i čini tako!”(Lk 10,37) veli Jezuš pismoznancu, ki je o sebi osvidočen, da je na pravom putu. Za Jezuša je važno i bitno, da smo “Božji”, da se trudimo upoznati i živiti put Božji, volju Božju. On ne troši energije, da koga osvidoči o njegovom krivom putu, nego išće ljude i ide k tim, ki su otvoreni za novo, za Boga, ki su pripravni, se ča naučiti.
“Ja sam došao betežnim. Ja sam došao grišnikom. Ja sam došao onim, ki pomoć potribuju i ki kanu pomoć primiti!”
Uprav papa Franjo nas neumorno poziva i nas šalje, da idemo k ljudem “na rubu”, k onim, ki su zaostavljeni, ki su osamljeni, ki su nemoćni i slabi, ki su siromašni u materijalnom i u duševnom pogledu.
Svi smo pozvani od Jezuša samoga, od Boga, da svidočimo za veliku i preveliku ljubav Božju, u prvom redu ne kroz naše vjersko, teološko, biblijsko znanje, nego kroz našu ljubav, našu milosrdnost, velikodušnost, naše razumivanje ljudskih slabosti.
“Ljubav, milosrdnost hoću, ne aldove!”, veli Jezuš.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Social Media, Sonstiges, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.