1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
19. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A
Datum:
13.08.2023
1. Štenje Prve knjige Kraljev
1 Kr 19, 8b- 9a. 11- 13a
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
Rim 9, 1- 5
Evandjelje po Mati
Mt 14, 22-23
22 U onom vrimenu je Jezuš primorao svoje učenike, da
stupu u plavčicu i odbrodu pred njim prik morja, dokle
on otpusti ljudstvo.
23 I otpustivši množinu išao je sam gori na brig moliti. I kad
je večer nastao, biše onde sam,
24 a plavčicu su na morju slapi simo tamo hitale, ar je bio
protivan vjetar.
25 I u četvrtu noćnu stražu dojde k njim hodeći po morju.
26 I videći njega učeniki kako hodi po morju, smutili su se
govoreći: “To je sablast!” I vikali su od straha.
27 Ali Jezuš im odmah reče: “Imajte zaufanje! Ne bojte se,
ja sam!”
28 A Petar mu odgovoreći reče: “Gospodine, ako si to ti,
zapovij mi, da idem k tebi po vodi.”
29 A on reče: “Hodi!” I Petar istupivši iz plavčice, išao je po
vodi, da dojde k Jezušu.
30 Ali videći jaki vjetar pobojao se je, i kad se je počeo utapati,
zakrikne: “Gospodine, spasi me!”.
31 I odmah protegne Jezuš ruku, zgrabi ga i reče mu: “Ti
malovjerni, zač si dvojio?”
32 I kad su stupili u plavčicu, prestao je vjetar.
33 A ki su bili u plavčici, približili su mu se i klanjali se
govoreći: “Zaistinu, ti si Sin Božji!”
Pripjevni Psalam
Ps 85 (84), 9ab- 10. 11- 12. 13-14
Predigt
S Božjom rukom nadvladaju se vihori
Autor:
Predrag Ivandić
Človik misli, da mu je Bog najbliži, kada je u sili i moći: u vali morja, u snagi oluje i grmljavini, u potresu ili neukrotivom ognju, dakle u onom, ča je jače od človika, čega se človik boji. To more valjati za kakovu pogansku, primitivnu vjeru, ka je rezultat človikovoga straha. Za kršćanstvo to ne valja. Bog ne želji i ne nameće človiku nikakovoga straha. Kršćanski Bog nije Bog straha, on ima mnogo jače sredstvo: dobrotu, blagost, ljubav. O tom nas uči prvo štenje 19. nedilje kroz ljeto/A, ko govori o velikom proroku Iliji. Ilija, človik jake vjere, nije ravno nježan, kada ide za obranu prave vjere.
Kada je u molitvenom dvoboju dobio i Bog primio njegov aldov, dao je umoriti 450 lažnih svećenikov krivoga boga Baala. On je postupao u duhu svojega vrimena, vrlo energično, još okrutno za naše shvaćanje. Ali tako su se onda rješavali računi, Stari je to zavjet; poganka Izabela dala je usmrtiti prave svećenike i proroke Gospodinove, Ilija uzvratio istom mjerom poganskim svećenikom. A Bog mu zorno pokaže: Bog ne djeluje u sili ili moći, nego u blagosti, miru, u srcu i dušnom spoznanju človika. Pouka Iliji i nam.
Čemerno je, kada se kršćan spomene na Boga samo, kada usko i tjesno nastane. Pitanje je: obraća li se u takovom hipcu kršćanskomu Bogu ili nekomu svojemu krivomu bogu, idolu, idolu vlastitoga straha.
Apoštol Petar, kakogod nešikan i nagao bio, iskreno je ljubio Jezuša. I on je morao projti školu vjere, u njoj rasti i dozrejati. Od sumnjičavca i prevrtljivca postao je stijena i nije dopustio, da ga bar kakov strah rastavi od Boga, još je i neustrašivo pretrpio mučeničku smrt. Petar je slika nas samih. Kada smo u nevolji, lako postanemo nesigurni. I na nas dojdu različiti udarci života kot on vihor na apoštole na Genezaretskom jezeru. Ipak u vjeri znamo, da je Jezuš u našoj blizini. Ne ćemo ga još jasno viditi, nismo još u vječnosti, morebit ćemo ga samo naslućivati kot kakov lik u noći. U vječnosti ćemo Boga gledati, a sada mu vjerujemo. S njim človik pobjedjuje vihore svojega života.
U zračnoj luki u New Yorku je Jožef Harrus 14. augusta 1958. čekao zrakoplov iz Amsterdama. U ruka imao je buket ruž, kim dočekuje svoju majku. Svakoga od 99 putnikov neki čeka. Gledaju na ure, zrakoplova nije. Ča bi moglo biti. Nijedan i ne sluti, da neće dočekati svojih najbližih. Zrakoplov se je zrušio blizu Irske i nijedan nije preživio.
Jožef je bio pogodjen od ove strašne visti, ali nije pao u zdvojnost, nije dao da se slomi njegovo zaufanje u Boga. Vraćajući se domom, išao je na blizini u crikvu, pomoliti se za svoju poginulu majku, a buket ruž položio je pred kip nebeske Majke Marije. Po molitvi prošao je umiren, ni u najtežem hipcu nije dopustio, da ga svlada zdvojnost, nego je i kroz ta vihor života prošao sa svojom vjerom, svojim Bogom.
Ki ima čvrstu vjeru, nadvlada sve: i vode zdvojnosti i tuge, i skušavanja i grihe. Zna da je Božja ruka uza njega kot je Jezuševa bila uz Petra. Zna da se prez te ruke pade, a s njom nadvladavaju vali i vihori.
