Jezuš u Evandjelju ove 21. nedilje kroz ljeto/A postavlja svojim učenikom dvoja pitanja.
 

Prvo je: ča narod o njemu govori, a drugo: ča oni sami mislu o njem? Da to nije bilo pitanje kot mnoga druga, svidoči i to, da je Mate točno zabilježio, kade je to bilo: u okolici Cezareje Filipove. Očito je to bilo posebno važno pitanje i zato su apoštoli dobro zapamtili, kade je ono postavljeno.

Na prvo pitanje je već odgovorov, očito je svaki iznosio ono, ča je o Jezušu čuo od drugih. Jedno je zajedničko, svi se slažu, da je Jezuš velik, človik, koga Bog šalje, morebit ravno prorok, koga je još Mojzeš najavio.
 

Jezuševi suvrimeniki su mislili, da je u Jezušu utjelovljen jedan od velikih prorokov: jedni da je u Jezušu zapravo duh usmrćenoga Ivana Krstitelja, drugi da je on Ilija, a to je za Židove najveći prorok, treći opet da je veliki Jeremija ili ki drugi. Svi ti odgovori pokazuju na to, da je Jezuš za nje nesporna, nedvojbena veličina.

Drugim pitanjem Jezuš ide korak dalje, obraća se direktno svojim učenikom, kim je naminjio posebnu službu, da budu njegovi apoštoli širom svita: “A vi, ča vi velite, gdo sam ja?”
 

Petar prvi odgovara, on ispovida svoju osobnu vjeru, ali je u odredjenom smislu i glasnogovornik ostalih apoštolov: “Ti si Kristuš - Pomazanik, Sin živoga Boga”.

Ali tim je rekao ono, ča bi se jedan pravovjerni Židov teško usudio reći, da u človiku Jezušu vidi Sina Božjega, obećanoga pomazanika. Zato mu Jezuš i reče, da to nije plod njegove vlastite pameti, nego Božanskoga nadahnuća, Bog mu je to “šapnuo”. Bilo je potribno takovo direktno priznanje vjere prije nego mu Jezuš povjeri vrlo odgovornu službu. Najprije Petar dobiva novo ime, “stijena”, ime ko znači stabilnost službe, ku će primiti, postaje temelj, na kom Jezuš gradi zajednicu svojih vjernikov, Crikvu. Petru se i povjeravaju ključi, ni već ni manje nego kraljevstva nebeskoga. Nije moglo biti lipše priznanje Petrovo, nije moglo biti veće povjerenje Jezuševo.
 

I danas nas Jezuš pita: gdo sam ja za tebe? Imamo li mi u svojem srcu jasan odgovor kot sveti Petar? To je jedno temeljno pitanje, ko tribamo sebi uvijek postaviti, da moremo viditi, kade se nahadjamo, u kakovom stanju je naša vjera. Ča očekujem od ovoga svojega života, vršim li Božju ili svoju volju? Ča je za mene uopće Crikva danas?
 

Svakako će od našega odgovora odvisiti i način našega života. Bog za svakoga od nas ima veliku zadaću, nijedan nije isključen, isto tako u nas ima veliko ufanje i povjerenje, ar mi smo ovde na zemlji Njegova produžena ruka, prik ke on čini svoja djela.

Ne zaboravimo zadaću i odgovornost, ka nam je povjerena od Boga, to je za nas male grišne ljude veliko, zato u svojem srcu dajmo iskreni odgovor na pitanje: Gdo je Bog za mene?