1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 45,1.4-6
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
1 Ovako govori Gospodin Kiru, pomazaniku svojemu, koga sam zeo za desnicu, da podložim narode i razoružam kralje, da se otvoru vrata pred njim i nijedna ljesa ne ostane zatvorena: 4 Radi sluge svojega Jakova i Izraela, svoga izabranika, pozvao sam te tvojim imenom, dao sam ti časno ime, premda me nisi poznao. 5 Ja sam Gospodin i nije drugoga, izvan mene nije Boga. Opasao sam te, iako me nisi poznao, 6 da se pokaže od ishoda do zapada, da nije nikoga izvan mene. Ja sam Gospodin, i nije drugoga. |
2. Štenje Prvoga pisma sv. Pavla Tesaloničanom
1 Tes 1,1-5b
|
2. Štenje Prvoga pisma sv. Pavla Tesaloničanom
1 Pavao, Silvan i Timotej crikvenoj općini Tesaloničanov u Bogu Ocu i Gospodinu Jezušu Kristušu. Milost vam i mir. 2 Zahvaljujemo Bogu svagda za vas sve, kad se spominjamo vas u molitva svoji. 3 Prez prestanka mislimo pred Bogom i Ocem našim na vašu strpljivo ufanje u Gospodina našega Jezuša Kristuša. 4 Znamo, braća, ljubljena od Boga, da ste vi izibrani. 5 Ar evandjelje naše nij došlo k vam samo riču, nego i Snagom Duha Svetoga u velikoj obiljnosti. |
15 U onom vrimenu su farizeji otišli i držali tanačtvo, kako
bi Jezuša ulovili u riča.
16 I pošalju k njemu učenike svoje s Herodijanci govoreći:
“Učitelj, znamo, da si pravičan i da put Božji po istini učiš
i za nikoga ne mariš, ar ne gledaš peršonu človika.
17 Povij nam dakle, ča misliš, je li je dopušćano davati cesaru
daću ili ne?”
18 A Jezuš upoznavši hudobnost njihovu reče: “Ča me
skušavate, skažljivci?
19 Pokažite mi daćni pinez!” A oni su mu pružili desetak.
20 I reče Jezuš: “Čiji je ov kip i natpisak?” Rekoše mu:
“Cesara!”
21 Tada im reče: “Dajte tako cesaru, ča je cesarovo, a Bogu,
ča je Božje!”
Pripjevni psalam
Ps 96 (95),1 i 3.4-5.7-8.9-10
|
Dajte Bogu slavu i snagu.
1 Pjevajte Bogu pjesmu novu, * Gospodinu pjevaj sva zemlja. 3 Med narodi glasite slavu njegovu, * njegova čudesa svim narodom.
4 Jer velik je Bog i hvale dostojan, * od svih je bogov strašniji. 5 Jer svi su bolvani narodov ništa, * Gospodin je stvorio nebesa.
7 Dajte plemena narodov Bogu, * dajte mu slavu i snagu. 8 Nosite Bogu njegovog imena slavu,/ nosite mu žrtvu * i stupite nutar u dvore njegove.
9 Klanjajte se Bogu u sjaju svetosti njegove, * pred njim zadrhći sva zemlja. 10 Nazvistite med narodi: vlada Gospodin! * pravično narode sudi. |
29. nedilja kroz ljeto se u cijeloj Crikvi slavi kot Misionska nedilja. Zato je dobro, na prvom mjestu zeti si za premišljavanje misionsko poslanje Crikve, ali i svakoga kršćenika.
Pred svojim Unebostupljenjem je naš Gospodin i Spasitelj dao jasnu zadaću svojim učenikom: “Pojte dakle i učite sve narode, krstite je u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; učite je, da držu sve, ča sam vam zapovidao.“ Tako je od toga hipca Crikva postala misionska - ona ka ima svoje jasno poslanje. Crikveni oci su u najstarijoj dobi kršćanstva govorili, kako izraz svako stvorenje označava človika, ar on u sebi nosi ča od svih stvari i bićev na zemlji.
Misionsko poslanje Crikve očituje se najprije u tom, da vas svit dozna za Radosnu vist. To je ona najdiblja želja svakoga človika, ki je doživio i upoznao ča dobro i lipo, da to prenese drugim ljudem, čim već i čim dalje. Kot kada prijatelju željimo pokazati lipu pjesmu, ku smo upravo čuli, dobar film, koga smo pogledali, pametnu knjigu, ku smo pročitali, ili najnoviji recept za najukusnije pecivo. Poštujući uvjerenja i ukuse drugih ljudi mi samo željimo posvidočiti razlog ufanja, ko je u nami, ter pokazati najprije primjerom, zač je dobro biti kršćan. Iz ovoga proizlazi, da misionski stav proizlazi iz uvjerenja osobe. On ki nima nikakovoga uvjerenja, ne more niti o njem govoriti. Ili on ki se sramuje svojega uvjerenja.
Zvana dalekih krajev, ki nisu čuli za Radosnu vist, danas postoju okolo nas mnogi, ki živu kot da Bog ne postoji i kot da okolo njih nije nikoga, ki u njega vjeruje. Koliki naši susjedi i poznanci, morebit i rodjaki, ne znaju ništ o Radosnoj visti, a kada bi ih pitali, poznaju li koga vjernika, odgovor bi isto tako mogao biti negativan. Svit okolo nas se jako malo mari za Boga, a nekada se i sramuje svojih kršćanskih korenov, ki su nam omogućili civilizaciju, kakovu poznajemo i u koj nam je pretežito dobro živiti.
Papa Franjo gusto govori o tom, kako je svaki vjernik snagom svojega kršćenja pozvan, biti dio misionarskoga poslanja Crikve. Tomu je posvetio i cijeli red katehezov srijedom na opći audijencija, ke su lako dostupne putem interneta, ča toplo preporučam za čitanje i obrazovanje.
Jedan od lipih načinov misionskoga djelovanja pokazan nam je u Evandjelju 29. nedilje kroz ljeto. Gospodinova poruka, da caru damo, ča je carevo, a Bogu božje ne znači odvajanje duhovnoga i svitovnoga života, nego nam doziva u svist, da je ono božje zapravo sve ča jesmo, samo naše postojanje. Kada sebe potpuno predamo Bogu, sve dohadja na svoje mjesto, a mi svojim životom i primjerom svidočimo za Boga, ter tako misionarski djelujemo u svitu, u kom živimo.
Uvodna molitva
Bogu Ocu se obraćamo molitvom I hvalom. U ovom času mu otvorimo srca i prosimo za naše potriboće i za svit.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Oče sveti, osvidočeni smo da triba činiti tvoju volju. Pokaži nam kako da živimo tvoje nakane. To te prosimo po Jezušu Kristušu ko je s nami i s tobom na sve vijeke vijekov. Amen.