1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
31. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A
Datum:
05.11.2023
|
1. Štenje Knjige Malahije proroka
Mal 1,14b-2,2b.8-10
|
1. Štenje Knjige Malahije proroka
14b Velik Kralj sam, govori Gospodin šeregov, i strašno je moje ime med narodi. 1 A sad vas opominjem, duhovniki, ako ne hoćete posluhnuti 2b i si ne zamete to k srcu, niti poštujete moje ime - govori Gospodin šeregov - poslat ću na vas stisku. 8 Krenuli ste s puta i spačili ste mnoge u zakonu, raskinuli ste savez Levijev, govori Gospodin šeregov. 9 Zato ću i ja učiniti, da vas zavržu i ponizu pred svimi narodi, kot se vi niste držali mojega puta, niti pazili na moj zakon. 10 Nimamo li svi jednoga oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zač zanemarmećemo jedan drugoga i oskrunjujemo savez ocev svojih? |
|
2. Štenje Prvoga pisma sv. Pavla Tesaloničanom
1 Tes 2,7b-9.13
|
Braća!
7 Bili smo krotki med vami, kot majka, kad podvara dicu svoju. 8 Tako smo bili k vam nagnuti, da smo bili pripravni dati vam ne samo Evandjelje Božje, nego i žitak svoj, - tako smo vas bili obljubili. 9 Da, braća, pomislite nek na naše trude i muke: dan i noć smo djelali, da ne budemo na teret nijednomu od vas, kad smo nazvišćavali kod vas Evandjelje Božje. 13 Zato i mi zahvaljujemo Bogu prez prestanka, da vi, čuvši od nas prodikovanu rič Božju, niste je primili kot rič človičju, nego - ča je i zaista - kot rič Božju, ka i djeluje u vami, ki vjerujete. |
Evandjelje po Mati
Mt 23,1-12
1 U onom vrimenu govorio je Jezuš ljudstvu i svojim učenikom
i rekao:
2 “Na stolicu Mojzeša su se posadili pismoznanci i farizeji.
3 Zato obdržavajte i činite sve, ča vam velu; ali po čini
njihovi se nekate rediti, ar nek govoru, a ne činu.
4 Vežu teška i nesnosljiva brimena i nalažu je ljudem na
pleća, a oni je ne hte ni svojim prstom ganuti.
5 Sva svoja djela činu, da je ljudi vidu: raširuju svoje zapise
i načinjaju velike obrube na halja svoji.
6 Najvolu prva mjesta na gošćina i prva sidališća u sinagoga
7 i pozdravljanja na trgu, i da je ljudi zovu “rabi” (naučitelj).
8 Ali vi se ne zovite “rabi”, ar je jedan vaš naučitelj, a vi
ste svi brati!
9 I svojim ocem ne zovite nikoga na zemlji, ar je jedan
Otac vaš, ki je na nebesi!
10 Niti se dajte imenovati učitelj, ar je jedan vaš učitelj:
Kristuš!
11Ki je najveći med vami, neka vam bude sluga.
12 Ki pak sebe uzvišuje, bit će ponižen, a ki sebe ponizuje, bit
će uzvišen!”
|
Pripjevni psalam:
Ps 131 (130),1.2.3
|
Čuvaj dušu moju pri sebi u miru, Gospodine.
1 Gospodine, moje se srce ne gizdi, * niti se oči moji oholu; ne idem za zmožnimi stvari, * niti za čudnimi djeli nad manom.
2 Ja sam zaista srce svoje utišio * i dušu svoju umirio, kao dojenče na majčini prsi, * kao dojenče, tako je duša moja u meni.
3 Neka se Izrael ufa u Boga * od sada do vijeka. |
Predigt
Braća u Kristušu
Autor:
Zdravko Gašparić
Evandjelje 31. nedilje kroz ljeto donese nam jako oštre Jezuševe riči, upućene učiteljem u vjeri. Jezuš nije samo on, ki stalno govori, ki ili ča nije u redu, nego on, ki pokazuje drugačiji put. Ta dio nikako ne smimo izgubiti iz vida.
Iako ov tekst pišem kot svećenik, moram sam sebi reći, kako Sveto pismo na mnogi mjesti upozorava, kako ravno svećeniki moru skrenuti s puta (ne misleći samo na moralne pade istih), ter za sobom peljati narod, kako nas ovu nedilju lipo upozorava prvo štenje iz Knjige proroka Malahije. To uvijek triba imati na pameti, spominjajući se opomene sv. Augustina: „To ča sam kršćan, to me spašava, a to, ča sam svećenik, me odsudjuje.“ Nerazmjer u načinu života i prodikovanju uvijek je bio kamen potrkavanja kod vjernikov, posebno onih pobožnih. Na jednom drugom mjestu sv. Augustin upozorava svećenike, da imaju pravo i na dar i na uzdržavanje i počast njihovoj službi, ali sve to poziva na veće služenje i predaniju odgovornost.
Ali za svakoga je korisnije koncentrirati se na ono, ča naš Gospodin i Spasitelj pokazuje kot drugačiji put. On veli: „Svi ste vi braća.“ Ta naslov se odnosi najprije na one, ki su kršćeni, budući da smo kršćenjem pritjelovljeni Kristušu, ter tako ulazimo u zajedničtvo prvo s Njim, a prik Njega sa svimi drugimi, ki su kršćeni. Na temelju toga nas II. Vatikanski koncil uči o zajedničtvu dostojanstva i različitosti službi. Kada doživimo i u praksu doprimimo tu svist, da nas sve Kristuš povezuje u svoje tijelo, razumimo, kako nam je poziv, graditi zajedničtvo, kako god je to moguće.
Nadalje, vjerujući u otajstvo Utjelovljenja, vjerujemo, kako po njemu Jezuš Kristuš dodiruje, gane svakoga človika na razini naravi, ter nas poziva na novi način doživljavati bilo koga človika. Zato nas papa Franjo poziva na izgradnju ljudskoga bratstva, posebno u svojoj enciklici “Fratelli tutti”.
Prvi kršćani su molitvu ispovidanja/priznavanja vjere nazivali „simbol vjere“, ar ta rič na grčkom označuje stvar, ka je sastavljena, nešto ča povezuje. Ispovidanje/priznavanje iste vjere nas isto tako povezuje na način, da nam je ono bliskije od svih drugih odnosov, u ki živimo: obiteljskih, narodnih, državnih, rasnih. Živeći u takovom zajedničtvu nimamo potriboće, praviti se boljim od drugih ljudi, važnijim ili vridnijim bilo ke časti ili položaja.
Civilizacija, u koj živimo, izgubila je ćut za sveto. Današnjemu človiku sve je isto, a stil života je izbrisao razliku izmed svetka i petka, kako su stari htili reći. Oprava nam je ista na svakom mjestu, i moderni stani i prodavaonice, a nažalost i moderne crikve izgledaju isto: puno metala, kockasto i prazno. Ništ već nije drugačije. I onda je teško, očuvati ćut za sveto, za drugačiji prostor, drugačije vrime. Još i već teško je, očuvati ćut za sveto, da u svakom bližnjem prepoznajemo sliku Božju. To nas prepoznavanje i poštivanje, ke proizlazi iz toga, jako lako dopelja, da moremo razumiti Jezuševu pouku, da on ki želji biti prvi, mora biti svim sluga, postaviti se kot poslidnji od svih.
Jezuš nije samo on, ki pokazuje primjer, nego i on, ki nam je zaslužio milost. Prez toga dara ne moremo sebe nadići, niti se približiti svitu, koga nam on otvara. A ta dar dobija se životom vjere, slavljenjem sakramentov i služenjem.
Fürbitten
Tridest i prva nedilja kroz ljeto
Uvodna molitva
Nebeskomu Ocu, jedinomu istinskomu Ocu, upravimo svoje skupne molitve po Kristušu, jedinom našemu peljaču.
Prošnje
- Gospodine, ne daj da zaboravimo da smo svi medjusobno braća, molimo te.
Gospodine usliši nas.
- Gospodine, neka službeniki u tvojoj Crikvi budu poslužitelji a ne gospodari, molimo te.
- Gospodine, daj da ono ljudsko u tvojoj Crikvi ne zamrači tvoje gospodstvo, molimo te.
- Gospodine, učini da znamo svi zajedno i svaki pojedini preuzeti dio odgovornosti za rast tvojega naroda, molimo te.
- Gospodine, daj da poštujemo i razumimo one, ki u Crikvi imaju veću odgovornost, molimo te.
- Gospodine, daj da se naše bratstvo pokaže u svagdanjem životu, molimo te.
Završna molitva
Bože, Oče, nije ti nepoznato da se u nami nalazu sklonosti da iskoristimo druge. Daj nam dobre nakane i pripravnost da svoju veličinu išćemo u služenju. To te prosimo po Jezušu Kristušu, Gospodninu našem. Amen.
