1. Štenje Knjige Jone proroka
Jon 3,1-5.10
|
1. Štenje Knjige Jone proroka
1 Došla je rič Gospodinova Joni po drugi put: vrićnu pratež, svi od najvećega do najmanjega. |
2. Štenje Prvoga pisma sv. Pavla Korintijanom
1 Kor 7,29-31
|
2. Štenje Prvoga pisma sv. Pavla Korintijanom
29 Braća, velim vam. Vrime je kratko. Valja dakle da i oni, |
14 Potom, kad su Ivana naprikdali, dojde Jezuš u Galileju
prodikujući Evandjelje kraljevstva Božjega i govoreći:
15 “Ispunilo se je vrime i prišlo je kraljevstvo Božje; činite
pokoru i vjerujte Evandjelju.
16 I idući mimo uz Galilejansko morje, vidio je Šimona i
Andriju, brata njegovoga, kako hitaju mriže u morje, ar
su bili ribari.
17 I reče im Jezuš: “Hod’te za manom, i učinit ću vas za ribare
ljudi!”
18 I odmah su ostavili mriže i naslijedovali ga.
19 I idući odanle malo dalje, vidio je Jakova, sina Zebedeja,
i Ivana, brata njegovoga, i oni su mriže krpali u plavčici.
20 I pozvao je je odmah. A oni ostavivši Zebedeja, oca svojega
s težaki u plavčici, naslijedovali su ga.
Pripjevni psalam
Ps 25 (24),4-5.6-7.8-9
|
Pokaži mi, Gospodine, pute svoje!
4 Tvoje mi pute pokaži, o Bože, * po tvoji staza uči me hodit. 5 Istinom svojom me uči i peljaj,/ jer ti si Bog spasenja moga, * u tebe svagda se ufam. 6 Spomeni se Bože, svoje milosrdnosti * i svoje ljubavi, ka je do vijeka. 7 Ne sjećaj se grihov i krivic od mladosti moje,/ po milosrdju svojem spomeni se mene, * o Bože, zarad svoje dobrote. 8 Gospodin je dobar, pravičan, * On na pravi put grišnike pelja. 9 Ponizne vodi u pravdi, * prignute uči na put svoj. |
Tema štenj i evandjelja 3. nedilje kroz ljeto je potriboća povrnjenja. Za ništ drugo nima časa.
Joninaprodika (1. štenje) je začudila mnoge: prorok Jona mora zvati grad Ninivu na obraćenje. “Još četrdeset dan i Niniva će biti porušena”. Goda se obraćenje, ne porušenje. Jasno: Bog je htio dostignuti to povrnjenje; propast grada mu nije bila važna. Pokidob se je dogodilo obraćenje, porušenje varoša nije tribalo dojti. Ali nagražanje porušenja nije bilo nek sredstvo strašenja, nego jako ozbiljno i Ninivljani su je kot takovo i zeli. Shvaćaju, da Bog želji uvijek dobro, nikada zničenje, i nek kada je obraćenje zaman, on mora zlo glasiti - ljubavlju prema dobru. Ironičnomu značenju Jonine knjige priključi se činjenica, da se prorok staje protiv Jahvine nedosljednosti: kako se more Bog nagražati propašću, a zatim nju ne ostvarati?!
Pavao (2. štenje) izvlači opširne posljedice kratkoće vrimenaza človika. Nije rič o bliskom očekivanju, nego već o općenitom znaku zemaljske dobe. Ovo vrime je u svojoj biti tako hitro, da u njemu ne moremo boraviti u miru i prez skrbi. Posljedice moraju izvući svi staliži Crikve. U ovom odlomku apoštol govori samo o laiki: uz sve njihove djelatnosti i vladanja Pavao pripisiva jedan negativni faktor: plakati kot da ne plačeš, imati ženu, kot da je nimaš, kupovati, kot da ne posjeduješ i t. d. Sva dobra, ka imamo, moramo upotribljavati na svitu, zbog oblika hitroga vrimena i prolaznosti ovoga svita. Stvari moraju se ravnodušno posjedovati i koristiti, tako da ih se moremo odreći svaku dob. Vrime nam je posudjeno samo s mogućim povlačenjem (opozivom) svaku dob.
Evandjelje pokazuje posljedicu vrimena, ko je nazvišćeno kot “dovršeno” istotako od Jezuša. S tim dovršenjem stoji Božje kraljevstvo na pragu zemaljskoga vrimena. Bog je stupio u svit u Jezušu Nazaretskom, svojem Sinu, sada gradi on - u ime Oca - svoje kraljevstvo, ko najbolje postoji u Katoličanskoj Crikvi (II. Vatikanum). Jezuševi čini u Crikvi idu dalje. Tako postaje dost karakteristično samoposvećenje cijelom vlastitom egzistencijom onoj stvarnosti, ka neprestano dohadja. To se ne čini spontano, nego ukoliko nas Bog pozove i najper odredi: moramo činiti pokoru i vjerovati evandjelju. Četire učenike je ovde Jezuš pozvao i udaljio od njihove djelatnosti u svitu, - a oni slušaju prez prigovora na ta poziv -, da bi bili providjeni u svojem zvanju u Božje kraljevstvo: bit ćete ribari ljudi- jur znaju loviti. To su uzorni pozivi, ali ne iznimke.
I kršćani, ki ostaju u svojem zvanju u svitu, pozvani su na službu kraljevstva Božje ljubavi, ča Jezuš nazvišćuje. Potribna im je, zbog ostvarenja toga poziva, uprav ravnodušnost, o čem je govorio Pavao u štenju. Kako Zebedejevi sini ostavljaju svojega oca i njegove djelače, da bi išli za Jezušem, tako kršćan, ki ostaje u svitu, mora ostaviti mnogo toga, ča mu izgleda neophodno potribno, ako želji ozbiljno nasljedovati Jezuša. “Nigdor, ki položi svoju ruku na plug pak se najzad ogleda, ne valja za kraljevstvo Božje!” (Lk 9,62).
Uvodna molitva
Svoje molitve i želje recimo Bogu ki je jači od naše nemoći i veći od našega griha.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Nebeski Oče, mi željimo biti suradniki i nastavljati djelo ko je započeo tvoj Sin Jezuš Kristuš, ali smo preslabi za izvršenje te zadaće. Oslanjamo se na tebe i na tvoga Duha i te prosimo da uvijek budeš s nami. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.