1 “Joj pastirom, ki niču i raspršuju ovce moje paše!” govori
Gospodin.
2 Zato veli Gospodin, Bog Izraelov, pastirom, ki pasu narod
moj: Vi ste raspršili i rastirali ovce moje, namjesto da ste
je pohodili. Zato ću na vami kaštigati zloću vašega trsenja,
govori Gospodin.
3 I ja ću sam sabrati ostatke svojih ovac iz svih zemalj, kamo
sam je rashitao. Dopeljat ću je najzad na njihovu zemlju,
da rastu i se pomnožavaju.
4 Postavit ću pastire nada nje, ki je pasli budu, da se više
nikada ne boju, niti plašu, i da se nijedna ne pogubi. Rič
je Gospodinova.
5 Evo dojt hte dani - govori Gospodin - onda ću probuditi
Davidu pravičnoga potomca. Vladat će kot kralj i postupati
mudro, pravo i pravičnost će zapeljati u zemlji.
6 U oni dani će se spasiti Judeja, Izrael će u sigurnosti
stanovati; Ovo je ime, ko hte mu dati: Gospodin naš
pravični.
13 Braća, sada ste, ki ste negda bili daleko, blizu došli u
Jezušu Kristušu po krvi Kristuševoj.
14 Ar on je naš mir, ki je složio obadva (Židove i pogane) u
jedno i zrušio razlučujuću zid; on je odstranio neprijateljstvo
tim,
15 da je tijelom svojim (smrću na križu) ukinuo zapovidi i
propise zakona.
16 Tako je hotio kot pomiritelj iz obadvih u svojoj osobi stvoriti
jednoga novoga človika i obadva u jednom tijelu na križu
pomiriti s Bogom i u sebi zničiti neprijateljstvo.
17 On je došao i nazvišćavao mir vam, ki ste bili daleko, i
mir onim, ki su blizu.
18 Ar po njem imamo obadva pristup k Ocu u jednom Duhu.
30 U onom vrimenu spravili su se apoštoli oko Jezuša i
nazvistili su mu sve, ča su učinili.
31 I reče im: “Hod’te na stran na samotno mjesto, i spočivajte
se malo.” Ar su mnogi dohadjali i prohadjali ter oni nisu
imali ni vrimena da jidu.
32 I stupivši u plavčicu prošli su nasami na samotno mjesto.
I vidili su je, da su prošli, i poznali su je mnogi; i dopašćili
su se piše iz svih varošev i došli su tamo pred njimi.
34 I stupivši iz plavčice vidio je Jezuš veliku množinu i milovao
je je, ar bišu kot ovce prez pastira; i počeo je je učiti mnogo.
Gospodin je pastir moj, manjkat mi ništa neće.
1 Gospodin je pastir moj, manjkat mi ništa neće: *
Na pašnjake me smjesti zelene.
2 K vodam me tihim vodi on *
i kripi moju dušu.
3 Upravlja me po staza pravice *
zbog imena svojega.
4 I da bih morao gaziti po mračnoj dolini, *
zla se ja ne bojim, jer ti uza me si.
Tvoj štap i palica tvoja *
meni su utjeha.
5 Pred očima mi stol prostreš *
protiv onih, ki trapu mene.
Namažeš uljem glavu mi *
i kalež prepun pružiš mi.
6 Neka me samo pratu milost tvoja i dobrota *
sve dane žitka moga.
I stanovat ću dobom najdužom *
u stanu Gospodinovom.
Polag nimškoga teologa Johanna Baptista Metza je najkraća definicija religije-vjere rič „prekidanje.“ Ova rečenica dobro odgovara našemu vrimenu, ko je puno hektike, stresa, posla i skrbi. Odgovara i vrimenu ferijov i odmora. Religija-vjera je za nas kršćane trostruko prekidanje.
Religija - je prekidanje ljeta.
Jur u toku jednoga ljeta vidimo, da naša vjera od časa do časa prekida naš svakidanji žitak, kada svečujemo naše velike fešte i slavimo naše crikvene svetke kot Božić, Vazam, Duhe, marijanske i brojne druge svetke. Prijašnje generacije redile su svoj život još jače po ovi svetki, ar nisu poznale odmora. Bilo je vrime djelanja i vrime velikih svetkov, kada je djelo prestalo i se je intenzivno svečevalo. Mislim, da bi i mi moderni kršćani morali opet hasnovati ovo prirodno prekidanje i se stvarno spočivati i svečevati naše kršćanske svetke a ne da je ukinemo ili pretvorimo u dane kupovanja i uživanja.
Religija - je prekidanje tajedna.
Nedilja je takov dan, ki prekida našu svakidašnjicu, da uz svakidanje djelo opet dojdemo do mira i se malo spočivamo. Nedilja nam pomaže, da si od Boga vadimo snagu za naš svakidanji žitak. Nedilju slavimo s farskom općinom, da u našem žitku ne moramo učiniti sve sami, nego da je Bog u svemu s nami na putu. Jezuševom smrću i goristanjem ima naš život smisao, ufanje i cilj. Zato je važno, da si nedilju oslobodimo od posla i djelanja. Ali ako to ne činimo, onda smo si sami krivi, da nimamo već vrimena za počivak i mir. Jezuš nam u evandjelju zato nudja, da dolazimo k njemu i se spočivamo. Na nami je to činiti ili zanemariti.
Religija - je prekidanje naše svakidašnjice, našega dana.
I u našem svakidanjem žitku, ada svaki dan, tribamo pauze, časa tišine, mira, premišljavanja i molitve. Pritom nije bitno, koliko molimo, nego da molimo i se umirimo. Potribno je, da svaki dan od časa do časa postanemo, na Boga poslušamo, se kod njega odmorimo i si od njega snagu i orijentaciju vadimo za naš žitak. Ovomu smo kot kršćani polag svetoga krsta pozvani, pomazani i poslani. Konačno ide zato, da kroz ljeto, tajedan i svaki dan ne zgubimo vezu s Bogom i da ga u svemu išćemo a konačno i najdemo.
U evandjelju ove 16. nedilje kroz ljeto reče Jezuš apoštolom: „Hod´te na stran na samotno mjesto, i spočivajte se malo.“ To samotno mjesto ima različna imena. Samotno mjesto more biti moja farska crikva, kade se nediljom i svetkom sastanem s Bogom i kršćanskom zajednicom. Samotno mjesto je i moja soba, vrt, loza, kade najdem tišinu i mir, da si napunim moj aku.
Johann Baptist Metz ima pravo, kada veli, da je religija-vjera prekidanje. Prekinimo naše djelo molitvom na samotnom mjestu i spočivajmo se na tijelu i duši za služenje Bogu i bližnjemu.
Uvodna molitva
Bogu, gospodaru svita i Ocu svih ljudi, dobrih i zlih, recimo svoje molitve.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Nebeski Oče, tvoje je srce širje od našega. U njem ima strpljivosti i razumivanja i za one ki se nam ne dopadaju. Daj nam nešto od tvoje velikodušnosti. To te molimo po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Social Media, Sonstiges, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.