1. Štenje Knjige Izaije proroka
Ovako govori sluga Božji:
4 Gospodin mi je dao učenički jezik, da znam okripiti umorne
riču milom. Zbudi mi svako jutro uho, da ga poslušam kot
učitelja.
5 Gospodin Bog, mi je otvorio uho. Nisam se protivio, niti
najzad krenuo.
6 Držao sam hrbat svoj onim, ki su me bili, lice svoje onim,
ki su mi bradu pukali. Nisam ugnuo lica svojega ruganju
i pljuvanju.
7 Gospodin Bog mi je pomoćnik moj, zato nisam osramoćen.
Zato si otvrdnem lice kot kremen. Znam, neću se prevariti.
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Filipljanom
6 Kristuš Jezuš ki biše u spodobi Božjoj, vindar nij mislio,
da pridrži svoju jednakost s Bogom;
7 nego je samoga sebe svlikao (iščrpio), kad je na se zeo
spodobu sluge i postao spodoban ljudem. I vanjštinom
je bio kot človik.
8 Ponizio je sam sebe i bio je poslušan do smrti, do smrti
na križu.
9 A zato ga je i Bog uzvišio i darovao mu ime, ko je nad svako
ime,
10 da se u ime Jezuševo prigne svako koleno onih, ki su na
nebu, na zemlji i pod zemljom,
11i da svaki jezik prizna, da je Gospodin Jezuš Kristuš u diki
Boga Oca.
28 U onom vrimenu Jezuš je putovao dalje idući gori u
Jeruzalem.
29 I kad se je približavao Betfagi i Betaniji prema brigu, ki se
zove Uljev, poslao je dva učenike svoje
30 govoreći: “Pojte u selo, ko je pred vami, i kad dojdete va nje,
najt ćete osla privezanoga, na kom još nijedan človik nije
jahao; odvežite ga i dopeljajte ga.
31 I ako vas gdo pita: ‘Zač ga odvežujete?’ odgovorite mu
ovako: ‘Gospodinu triba!’”
32 I otišli su, ki su bili poslani, i našli kot im je rekao.
33 Kad su oni odvezali osla, rekoše im gospodari njegovi:
“Kako da odvežujete osla?”
34 A oni rekoše: “Gospodinu triba!”
35 I otpeljali su ga k Jezušu i hitivši svoje haljine na osla,
posadili su Jezuša na njega.
36 I kot je najper išao, prostirali su po putu opravu svoju.
37 I kad se jur približi, da doli ide s Uljevoga briga, počela
je sva množina učenikov s veseljem glasno dičiti Boga za
sva čuda, ka su vidili
38 govoreći: “Blagoslovljen je kralj, ki dohadja u ime Gospodinovo;
mir na nebesi! Slava na visini!”
39 I neki farizeji iz ljudstva mu rekoše: “Učitelj, zabrani
učenikom svojim!”
40 A on im odgovori: “Velim vam, kad bi oni mučali, kamenje bi
vikalo!”
Bože moj, Bože moj, zač si me zaostavio?
8 Rugaju mi se svi, ki me vidu; *
usne razvlaču i glavom mašu:
9 “Ufao se je u Boga, neka ga zbavi, *
neka ga spasi, ako ga ljubi.”
17 Mnogi su me psi opkolili, *
okružili su me roji zločincev./
Ruke i noge su mi preboli.
18 Prebrojiti morem sve svoje kosti, *
a oni me gledaju i zivaju va me.
19 Pratež si moju dilu med sobom *
i bacaju kocke na opravu moju.
20 Ali ti, Bože, od mene ne odalji se, *
snaga moja, pašći se meni na pomoć.
23 Tvoje ću ime nazvišćavati braći, *
usred zbora tvoju ću glasiti slavu.
24 Ki se bojite Boga, slavite njega,/ *
svi potomci Jakova slavite njega, *
potomstvo Izraelovo neka ga štuje u strahu.
Vazam u Jeruzalemu: najviši židovski svetak! Svečuje se oslobodjenje iz Egipta kad se je židovski narod oslobodio iz ropstva. Pesach! Za vrime Jezuševo je došlo i do 100.000 hodočasnikov u Jeruzalem. Bila je i napeta situacija. Nij to samo spominak na oslobodjenje iz Egipta nego je to i svetak ufanja. K Vazmom da dojde Mesijaš, ki neka svoj narod izbavi iz svake nevolje. Zbog toga i napetost: Će znamda ljetos dojt očekivani Otkupitelj?
Rimljanska vojska, kao okupatorska, je stala u alarmu jer je uvijek doslo oko pesacha do bune židovov protiv Rimljanov. A to je pozadina Jezuševoga ulaska u Jeruzalem. Hodočasniki, ki su išli u Jeruzalem.
Hodočasniki, ki su išli u Jeruzalem, su se osobito veselili na on hipac, kad su prvi put zagledali Jeruzalem, to je bio Uljevi brig, istočno od Jeruzalema.
I Jezuš se je svaki put na shodišće pripravio. Ali ovo ljeto, oko 30., čini Jezuš ča posebnoga: Sede se na osla i kad dojdu do Uljevoga briga, kad prvi put vidu Jeruzalem i hram, dojde do velikoga oduševljenja i sva množina učenikov je s velikim veseljem glasno dičila Boga. Uzrok je jasan: Oni mislu da je On kralj Izraela, ki dohadja u ime Gospodinovo.
Kolikimi su ali upametzeli ovu malu grupu, ka s Jezušem ulazi u varoš? Rimljanska posada se nij umišala. Neki farizeji hoćedu, da Jezuševi učeniki budu tišali: Učitelj, zabrani učenikom svojim! A Jezuš im odgovori: Velim vam, kad bi oni mučali, kamenje bi vikalo!
Jezuš dojde prez velike larme u svoj varoš, u hram, stan svojega oca. Samo malo ljudi opazi njegov prihod. Ne s velikim pompom, nego skromno ulazi na oslu. Tako je ostalo i do danas. Jezuš najveć puti dojde ne spektakularno u naš život.
Ali njegov dolazak donese veselje i ufanje. Kroz vjeru moremo Jezuša prijeti. Kolike generacije pred nami su ovako u vjeri otvorili Kristušu vrata svojega života! Naše crikve, kapele i pilji posvidoču, da su ljudi ovde Kristuša kod sebe primili.
Uvodna molitva
Braća i sestre, sprohodili smo Jezuša na križnom putu. Pomolimo se Bogu Ocu da u nami nastavi djelo spasenja.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Bože Oče, primi ove molitve ke ti preporučamo. Usliši je i budi uvijek s nami snagom Duha Svetoga, kojega nam obeća tvoj Sin, Jezuš Kristuš, naš Gospodin.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Social Media, Sonstiges, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.