1. Štenje Knjige Izrek
Izr 8,22-31
|
1. Štenje Knjige Izrek
22 Gospodin me je imao na početku svih svojih putev, prije |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
Rim 5,1-5
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
Braća! |
U onom vrimenu reče Jezuš svojim učenikom:
12 “Još bih vam imao mnogo povidati, ali sad je ne morete
podnesti.
13 Ali kad on dojde, Duh istine, naučit će vas svu istinu, ar
neće od sebe govoriti, nego ča čuje, ono će govoriti i
naznanit će vam, ča će se godati.
14 On će me proslaviti, ar će od mojega zeti i vam naznaniti.
15 Sve, ča Otac ima, je moje. Zato sam rekao, da će od
mojega zeti i vam naznaniti.”
Pripjevni psalam
Ps 8 (7),4-5.6-7.8-9
|
Bože, naš Gospodine, kako je divno po svoj zemlji tvoje ime! 4 Gledeći nebo vidim ruk tvojih djelo, * za misec i zvijezde ti si odredio mjesto. 5 Ča je človik, da se ga sjećaš * i sin človičanski, da se za njega brineš? 6 Od andjelov stvorio si ga samo za nešto nižim, * krunom slave i časti ga kruniš. 7 Dao si mu moć zvrhu djelo svoje ruke, * sve si mu metnuo pod noge, 8 Ovce i vole * i sve živine na polju. 9 Ptice pod nebom i ribe u morju, * ke trču po morski cesta. |
Prekrižimo se i pri tom molimo i izgovaramo: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ali ta ima križ veza s trimi Božjimi peršonami?
Križ je u prvom redu znak Sina, Sina človika, ki je za nas na križu umro. U Sinu stanuje punina Božanstva: Otac je u Sinu, Sin je u Ocu kroz Duha Svetoga. Duh Sveti je i diboka pripomoć Boga njegovomu stvorenju, on je i bitna ljubav. A ki u ljubavi ostaje, on ostaje u Bogu a Bog ostaje u njem.
Ulazna pjesma k svetku Presvetoga Trojstva glasi: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorodjeni Sin Božji, i Duh Sveti za milosrdnost, ka nam je iskazana.
Prvo štenje iz Knjige Izrek govori o živom Bogu: njegova rič, njegov Duh i njegova mudrost probiju stvorenje i odredu povijest ljudi. U ovom štenju se upelja mudrost kot osoba, ka govori, i čija mudrost dosiže u Božju vjekovječnost. Ona je od početka kod Boga, ona je ali i u svitu i kod ljudi. Sveti Pavao apoštol piše u Prvom pismu Korintijanom, da mi Kristuša prodikujemo kot moć Božju i mudrost Božju.
Drugo štenje svetka Presvetoga Trojstva iz Pisma svetoga Pavla apoštola Rimljanom nam predoči, da smo od Boga priznati i primljeni ne zbog naših zaslug, nego kad nas ON sam opraviči, ako se držimo s Kristušem Jezušem, ki je za nas umro i ki se je od mrtvih goristao. Bog nas ljubi: da mi to vjerujemo i da se moremo u to zaufati, to prouzrokuje u nami moć Duha Svetoga, koga smo u svetom krstu prijeli.
Vrime po Vazmi/Duhi je dob Duha Svetoga i dob Crikve. Duh Sveti će Kristuša, Sina, proslaviti: njegovo Božje poslanje donesti na svitlo i njegovo djelo završiti. Duh Sveti će kroz sva vrimena Jezuševe učenike spominjat na to, ča je Jezuš rekao i činio; on će je peljat sve diblje u Božju istinu. S Jezuševim unebostupljenjem nije očitovanje završeno, nego poslanje Duha na Duhovske svetke je bio novi početak.
Ali kako dojdu kršćani do vjere u trojednoga Boga, ki je otajnost i misterij? Sveto pismo nam nazvišćuje Jezuša Kristuša kot Božje očitovanje. Jezuš sam veli: I ja ću prositi Oca, i on će vam dati drugoga Batritelja, da svenek ostane s vami, Duha istine. I na drugom mjestu čitamo: Boga nikada nigdo nije vidio; jedinorodjeni Sin, ki je u krilu Oca, On ga je očitovao. Tri Božje peršone su po bitu ljubav i ta ljubav struja i na nas i zato smo dica trojednoga Boga.