1. Štenje Knjige Jeremije proroka
Jer 38, 4-6. 8-10
|
1. Štenje Knjige Jeremije proroka
4 U one dane su rekli dostojanstveniki kralju Sidkiji: Ov Jeremija se mora osmrtiti, ar hoteć oslabljuje svojimi govori vojnike, ki su još ostali ovde u varošu i oslabljuje ruke cijeloga naroda, kada ovako govori; ar ov človik ne išće mir za ov narod, nego nesriću. 5 Kralj Sidkija je odgovorio: Evo u vašoj ruki je, ar kralj vam ne more ništa uskratiti. 6 Tada su zgrabili Jeremiju i hitili u cisternu kraljevića Malkije, ka je bila u tamničkom dvorišću: na konopci su pustili Jeremiju u škulju. U cisterni nije bilo ništa vode, samo blata. Jeremija je propao u blato. 8 Ali Ebed-Melek, dvorksi človik, rekao je kralju: Gospodine moj i kralj, zlo je bilo sve, ča su ovi muži proroku Jeremiji učinili, kad su ga hitili u cisternu, da onde zdola umre od glada. Ar nij već kruha u varošu. 10 Onda je zapovidao kralj Kušiti Ebed-Meleku: Zami sa sobom tri muže i izvlici proroka Jermiju iz cisterne, prije nego umre. |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 12, 1-4
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
1 Ovako smo, braća, okrojeni cijelim oblakom svidokov. Zato othitimo svako brime i grih, ki nas mami. Sa strplenjem bižimo u borbu, ka nam je odredjena. 2 Poglejmo gori na Jezuša, na utemeljitelja i završitelja vjere. Imao je pred sobom radost; mjesto nje je pretrpio križnu smrt ne mareći se za sramotu. Sada sidi na desnu Stran prijestola Božjega. 3 Da, pomislite na njega, ki je podnesao takova suprotstavljanje protiv sebe od grišnikov, da se ne utrudite i da ne zgubite volje. 4 Ar još niste suprotstavili do krvi, boreći se protiv griha. |
U onom vrimenu reče Jezuš svojim učenikom:
49 „Došao sam, da oganj hitim na zemlju, i ča hoću drugo,
nego da gori?
50 Moram se krstiti krstom, i jako sam trapljen, dokle se ne
odvrši.
51 Mislite li, da sam došao, da mir dam svitu? Velim vam:
Ne mir, nego razdor (razdvojenje)!
52 Ar hte biti od sada petimi u jednom stanu razdiljeni: trimi
protiv dvih, a dvimi protiv trih!
53 Razdvojen će biti otac sa sinom, sin s ocem svojim; majka
s kćerkom, a kćer s majkom svojom; svekrva s snahom
svojom, a snaha s svekrvom svojom.
Pripjevni psalam
PS 40 (39), 2. 3. 4. 18
|
Gospodine, pašći se meni na pomoć. 2 Na Gospodina teško sam čekao, / k meni se j´prignuo, * moj krik je posluhnuo.
3 Izvukao me je iz jame, iz blata, / na skalu postávio mi noge, * utvrdio kórake moje.
4 I metnuo na usta pjesmu mi novu, Hvalospjev nášemu Bogu. Vidit ćedu to mnogi u strahu: * u Gospodina svoje úfanje stavu.
18 A ja sam jadan siromah, * ali Gospodin pobrinuo se j´za me. Ti si pomoćnik moj i osloboditelj; Bože moj, neka se kasnit. |
Teško ljetos podnašamo ognjenu vrućinu. Po velikoj suši zbusne oganj, ki se hitro proširi a teško ugasi. Kvar je velik za zemlju i ljude.
Evandjelje 20. nedilja kroz ljeto predstavlja “ognjenoga” Jezuša, ki oduševljen i gorućim srcem nazvišćuje kraljevstvo Božje po volji Oca.
Oganj, koga je došao hititi na zemlju, je Duh Sveti. Po Njegovoj peldi neka i mi pokršćeni i pobermani, ražareni s vjerom, svitimo daleko u škuri svit, batrimo tužne i nevoljne ter teško pogodjenu braću. Jezuš ne ljubi ledeno srce, nego važgano s vjerom Duha Božjega, ko se zalaže u svisnoj suodgovornosti za suvrimene potriboće Crikve i društva.
Provokantno je pitanje Gospodina: “Mislite li, da sam došao, da mir dam svitu? Velim vam: Ne mir, nego razdor!” (Lk 12, 51) S ovakovom izjavom ne računamo, ne moremo je shvatiti! To Jezuš sigurno nije rekao! Jezuš je mironosni Kralj, ki nas još nekoliko poglavljev pred ovim evandjeljem po sv. Luki poziva na ljubav prema našim neprijateljem i na čine dobrote onim, ki nas mrzu (prisp. Lk 6,27)! Preseneti nas Jezuševo ustanovljenje: Došao sam, da donesem raskol med Vas! Zač pak da se najbliži kotrigi obitelji nadignu jedni protiv drugih? Otac protiv sina, kćer protiv majke? Kako je to za razumiti? Smisao ovih strašnih Jezuševih riči nije, da On posije u srca vjernikov uznemirenje i dvojbu. One su nam nauk za stvarnost i odlučnost, da je On za sva vrimena znak, komu ćedu se protiviti i na kom će svit razlikovati duhe za sve čase. To je bila činjenica jur u prvoj Crikvi, kada su roditelji izdavali, proganjali i na smrt davali odsuditi svoju dicu, ka su primila sveti krst ter se priznavala za kršćane.
Poglejmo danas u naše obitelji: Kakovi raskoli i nemiri zbog Crikve Jezuševe! Kolike rane ne moru zaciliti roditeljem, kada su dica ostavila Crikvu i Boga, hodu drugim putem prem su kršćanski odgojena! S ovim evandjeljem nas Jezuš iznova poziva na borbu, ka nas još sve već čeka. Ki hoće Njega danas naslijedovati, pozvan je s ovimi oštrimi ali stvarnimi riči na stalnost, odlučnost, svoje mišljenje i svoj stav prema Jezušu.
Pitaj se: Gdo je Jezuš za mene? Raskaljam ja zbog moje nevjere i nedostojnoga ponašanja moju obitelj? Prouzrokujem li roditeljem ili dici tugu i rane, ke ne moru zaciliti? Ostaje ljubav med dicom i roditelji?
Čudakrat ostaju nezaciljene rane zarad prakticiranja vjere u Boga i uskoga povezanja s Crikvom u mnogi familija do konca. Mislim na sveticu Editu Stein i nje primanje katoličanske vjere od židovstva, na rane srca nje majke i nje unutrašnju borbu! I ako nam se mnogi rugaju, nas krivo potvaraju i odsudjuju, lažući govoru na nas ili nas za “pobiljene” svece gledaju, ostanimo stalni i živimo on krst, prem sve muke, progonstva i protivenja - iako od kotrigov naših obitelji uzrokovano - o kom govori Jezuš u ovom evandjelju. Zarad Jezuša ćemo i u budućnosti morati čudakrat trpiti, podnašati neugodnosti i točiti suze. Svitske nasladnosti i obećanja se za sve čase protivu Jezuševomu evandjelju i nauku Crikve ter Njegovim načelam i radikalnosti zapovidi ljubavi.
Kamen su i znak protivenja Onomu, komu ćedu se protiviti (Lk 2,34). Neka nas žari i rasvićuje oganj Jezušev, Duh Sveti, hićen na zemlju. Neka nas opominja na stalnost u vjeri prem mogućih konzegvencijov, ke se izlivaju u raskole i mržnju i usred naših obitelji. Samo jedno je bitno: Pri Tebi ostati Jezuše, zato Te molim! Vrata paklenska ne ćedu preobladati Tvoje Crikve nikada. Ni onda ne, kada nas nemir i bune okroju i počnu rušiti jedinstvo.