1. Štenje Knjige Sirahove
Sir 3,17-18.20.28-29
|
1. Štenje Knjige Sirahove
17 Sinak moj, budi skroman pri svi tvoji posli, obljubljeniji |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 12,18-19.22-24a
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
18 Braća, vi niste pristupili k brigu, ki se more opipati, i |
1 Kad Jezuš dojde u subotu u stan nekoga poglavara
farizejskoga, da ji kruh, oni su pazili na njega.
7 Povidao je pak pozvanim, kad je upamet zeo, kako su
izibirali prva mjesta, priliku.
8 “Kad te gdo pozove na svadbu, ne sjedi na prvo mjesto,
da ne bude med onimi, ke je on pozvao, ki preštimaniji
od tebe;
9 i da ne bi došao on, ki je tebe i njega pozvao, i rekao ti:
‘Daj to mjesto ovomu!’, i onda se ti budeš morao sramom
posaditi na poslidnje mjesto.
10 Nego kad te pozovu, poj i sjedi na poslidnje mjesto, da
ti, kad dojde on, ki te je pozvao, veli: ‘Prijatelj, potrudi
se više gori!’ To će ti biti na diku pred svimi, ki s tobom
sidu za stolom.
11 Ar svaki, ki se uzvišuje, bit će ponižen, a ki se ponizi, bit
će uzvišen.”
12 Reče pak onomu, ki ga je pozvao: “Kad spraviš objed ili
večeru, ne pozovi prijatelje svoje, ni brate svoje, ni rodjake,
ni bogate susjede, da te morebit i oni ne pozovu, i tako
ti vrnu.
13 Nego kad pripraviš gošćinu, pozovi siromahe, bolesne,
šantave i slipe.
14 I blažen ćeš biti, ar nimaju, čim da ti vrnu, ali naplaćeno
će ti biti pri goristanju pravičnih!”
Pripjevni psalam
Ps 68 (67),4-5ac.6-7ab.10-11
|
U dobroti svojoj Bože, pripravio si dom siromahu.
4 Neka se kličuć pred Bogom raduju pravični, * neka od radosti kliču. 5 Pjevajte Bogu, psalmom slavite ime njegovo,/ ravnajte mu put kroz pustinu, * Jahve je ime njegovo, kličite pred njim!
6 Bog je sirotam otac pak udovicam branitelj, * Bog je u svetom šatoru svojem. 7 Bog zapušćenim daje sklonišće,/ k dobrostanju zarobljene pelja.
10 Kišu si rodnu spustio, Bože, na zemlju, na jerbinstvo svoje, * okripio si je, kad su odnemoćali. 11 Tvoja se j’ črijeda u njoj nastanila, * pripravio si ju dobrotom svojom za siromahe, |
Klanjajuć se Srcu Jezuševomu, molimo: Jezuše, krotkoga i poniznoga srca, učini srce naše tvojemu Srcu spodobno. Jezuš, naš Spasitelj, je bio nebeskomu Ocu poslušan do smrti na križu. Kroz svoju muku naučio se je poniznost. U podvaranju subrata Valentina kroz pet tajedan u bolnici milosrdne braće u Željeznu, učio sam se od njegovih zadnjih riči: “Joško prosim, Joško hvalim!”, u teški ura velikih muk i odvisnosti od drugoga ter njegovoga umiranja i pogreba: svećeničku poniznost.
Štenja 22. nedilje kroz ljeto predočuju, kako su poniznost, skromnost i veličina kršćanskoga pozvanja nerazlučivo spojene skupa. Ova povezanost je rezultat veličine našega pozvanja i obećanja, iz ke se rodi prava poniznost. Kršćanska poniznost nima ništ posla s pretiranjem precijenjivanja samoga sebe. Ona je već svist, ka odgovara istini okolo vlašće situacije. Sve naše talente i jakost, naše ljubljenje i djelovanje dobivamo po milosti Stvoritelja, ke neka ulažemo na dobrobit človičanstva i na sve veću diku Božju. Čim već smo od Boga nadareni, tim jače neka u poniznom držanju živimo tako, da svit spozna veličinu ljubavi Božje, ka nosi nas život do kraja.
Obistan človik zgubi mjeru, ne pozna granice i smira ter ne zna, na koga da posluša. Ovo držanje pak pelja k padu i rušenju, ko prouzrokuje rane i razočaranja, ka teško zacilu. Današnje društvo već ne pozna poniznoga držanja, ar u svitu vlada nek naticanje prezentiranja samoga sebe. Od Boga nadaren človik je mudar i ponizan. Ne stavlja poklonjene svitlosti pod kabao, nego joj da svititi u pravu dob i na pravom mjestu ter postupa inteligentno, ali skromno.
U evandjelju ove 22. nedilje kroz ljeto nas Jezuš upozorava na pravu poniznost. On daje svitu impulz za postupak i naše ponašanje, kada i bilo kade smo pozvani: “Ne sjedi na prvo mjesto, a druge zrivaj kraj! Ne išći počasnoga mjesta, da ne budeš osramoćen!” “Ar svaki, ki se uzvišuje, bit će ponižen, a ki se ponizi, bit će uzvišen” (Lk 14,11)! Gostodavatelje Jezuš uči, da ne pozivaju samo bogatuše i one, ki im to moru uzvratiti. Gostom daje nauk, da ne hlepu svagdir za slavom i nagradom ter da ne išću prednosti s oholim srcem i gizdavim držanjem. To valja i za nas pri različiti priredba, bili to piri, svetačne akademije, liturgijska slavlja od krsta do pogreba; samo da nas ljudi vidu ili prepoznaju, koliko si do sebe držimo. A u istini nismo ništ pridonesli tim svečevanjem. Mislimo na Jezuševu bitnu opomenu na koncu vrimen: “Ar gladan sam bio i niste me nahranili, bolestan sam bio i niste me pohodili, ...”.
Jedna hrvatska poslovica veli: “Ki preveć drži od sebe, tim manje držu drugi do tebe!” Molimo zato za ljude, ki trpu pod ponižavanjem i s kimi njihovi bližnji čemerno zahadjaju, da moraju podnositi obisnost, gizdost i postupanje prez mjere i vjere. Molimo za Crikvu i sve, ki nazvišćuju i živu u ljubavi poniznost, ku nas Jezuš uči. Nastavimo naš put u dostojanstvu, poniznosti i istini, budimo skromni pri svi naši posli i obljubljeni ćemo biti kod Boga i ljudi.