1. Štenje Knjige Amosa proroka
Am 8,4-7
|
1. Štenje Knjige Amosa proroka
4 Slušajte ovu rič vi, ki proganjate siromaha i tlačite uboge
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Timoteju
1 Tim 2,1-8
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Timoteju
1 Prije svega te opominjam, da se obvršavaju prošnje, |
1 U onom vrimenu govorio je Jezuš učenikom svojim:
“Bio je neki bogat človik, ki je imao upravitelja; i ov biše
optužen kod njega, da rasprudjuje dobro njegovo.
2 I dozvao ga je i rekao mu: ‘Ča to čujem za te? Daj račun
od upravljanja svojega, ar već dalje ne ćeš biti upravitelj!’
3 Reče pak upravitelj pri sebi: ‘Ča ću činiti, kad mi gospodin
moj zame upraviteljstvo? Kopati ne znam, a prositi se
sramujem!
4 Znam, ča ću učiniti, da me, kad mi se zame upraviteljstvo,
primu u hiže svoje!’
5 I dozvavši redom sve dužnike gospodina svojega, reče
prvomu: ‘Koliko si dužan, gospodinu mojemu?’
6 A on veli: ‘Sto bačvic ulja.’ I reče mu: ‘Zami dužno pismo
svoje i sjedi hitro ter zapiši pedeset!’
7 Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko si dužan?’ Ov odgovori:
‘Sto mjeric pšenice!’ I reče mu: ‘Zami svoje dužno pismo
i zapiši osamdeset!’
8 I pohvalio je gospodar nepravičnoga upravitelja, da je
mudro činio; ar su sini ovoga svita mudriji u svojem
pokoljenju od sinov svitlosti.”
9 I ja vam velim: Načinjajte sebi prijatelje krivičnim bogatstvom,
da vas, kad preminete, primu u vječna prebivališća!
10 Ki je vjeran u najmanjem, ta je i u velikom vjeran; ki je
nevjeran u najmanjem, ta je i u velikom nevjeran.
11 Ako dakle niste vjerni bili u krivičnom bogatstvu, gdo će
vam povjeriti prava dobra?
12 I ako niste bili vjerni u tudjem dobru, gdo će vam dati ono,
ča je vaše?
13 Nijedan sluga ne more služiti dvim gospodarom; ar ili
će jednoga oduravati, a drugoga ljubiti, ili s jednim
držati, a drugoga zavrći! Ne morete služiti Bogu i bogatstvu!”
Pripjevni psalam
Ps 113 (112),1-2.4-6.7-8
|
Hvalite Gospodina, ki iz praha podiže siromaha. 1 Hvalite Gospodinovi sluge, * hvalite Gospodinovo ime. 2 Neka slavljeno bude Gospodinovo ime * od sada na vijeke. 4 Bog je nad sve narode uzvišen * zvrhu nebes je slava njegova. 5 Gdo je kot Bog, naš Gospodin, * ki stoluje u nebu. 6 I gleda ponizne stvari * na nebu i zemlji?
7 On siromaha od zemlje podiže, * ubogog iz smetlja uzdigne. 8 Da ga posadi med kneze, * med kneze naroda svoga. |
Uoči evandjelja 25. nedilje kroz ljeto/C premišljavajmo o ćudoredni / glavni kriposti (“Kardinalstugenden”). Dvi od njih dojdu u ovom evandjelju do izražaja. Razboritost je dar, da človik napreduje u dobrotivnosti i postupa u zgodnom i nezgodnom času u mudrosti srca.
Kripost pravičnosti podiže naš pogled doživotno na Kralja vječnosti, ki će nas na koncu vrimen naplatiti za dobre čine, a nepravične odsuditi. Kripost srčenosti je dar jakosti za hrabro i stalno djelovanje u žitku. Obuzetnost protivi se odvisnosti od zloga ter pomaže svladanju. Umjeren človik je srićan človik.
Jezuš povida o upravitelji, ki je morao račun dati svojemu gospodaru, kod koga je bio optužen, da rasprudjuje njegovo dobro. Upravitelju grozilo se je ne nek otpušćenje nego i gubitak obraza, prem se je trudio spasiti ono zadnje, ča je još bilo moguće. Tako je imanje gospodara poklonio dužnikom. Kada si samomu sebi već nije znao pomoći, htio je usrićiti druge, ufajući se, da će za neko vrime profitirati od njihove zahvalnosti. Upravitelju nije išlo samo za sebe nego i za preživljenje kotrigov svoje obitelji. Pojedinačno dao je zvati dužnike svojega gospodara i im pustio polovicu duga. Jednomu polovicu od sto bačvic ulja, drugomu polovicu od 100 mjeric pšenice. Smilovanjem pokaže svoje velikodušno srce za bližnjega i se pozabi iz sebe i strahovite situacije, ka ga čeka. Iz iskustva osobne stiske se rodi u njegovom srcu pomoć bližnjemu. Tudje imanje postane njemu i drugim na spasenje.
Gospodar sada dočuje, kako se je njegov upravitelj hotio osigurati, znajuć, kako se je njegovo imanje rašicalo. On sada ne postupa neznanjem, nego mudro i promišljeno. Namjesto ukaranja i opomene, prem zlohasnovanja velikoga imanja, nam Jezuš otvara s ovom prilikom neobično držanje. Gospodar odobri odluku svojega upravitelja, ar je sa svojim držanjem omogućio novu šansu dužnikom i prosvićenje mogućnosti na smilovanje. Jezuš tako ne zimlje njegov postupak za zločin, nego nas podučava, da moremo iz svakoga negativnoga čina stvoriti dobronamjerno ča pozitivnoga i dobroga, iz neophodne situacije moremo stvoriti preobladanjem zla, dobro. Jezuš ne želji za nikoga vjekovječno skvarenje.
On ide pred nas u svakoj bezizlaznoj situaciji: u najteži ura skušavanja i padanja u grih, da nas zvliče iz kaljuža krivice i griha. Kod Njega nije prevare i vkanjbe, nego realno ufanje oprošćenja i dioničtva na spasenju.
Neka nam budu ćudoredne kriposti svenek na pomoć, da dojdemo do spoznanja istine. Jezuš, naš posrednik kod Oca, neka podiže nas siromahe iz praha.