1. Štenje Knjige Kraljev
2 Kr 5,14-17
|
1. Štenje Knjige Kraljev
14 Naaman, Sirac je otišao doli k Jordanu i oprao se sedamput, |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Timoteju
2 Tim 3,14-4,2
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Timoteju
Predragi! |
11 Kad je Jezuš putovao u Jeruzalem, išao je kroz Galileju
i Samariju.
12 I kad je došao u neko selo, doteče k njemu deset gubavih
muži, ki staše daleko
13 i podignuše glas govoreći: “Jezuše, Učitelj, smiluj nam se!”
14 Kad je je zagledao, reče: “Pojte i pokažite se duhovnikom.”
I kad su prošli, očistili su se.
15 A jedan od njih, kad je vidio, da je očišćen, povrnuo se
je hvaleći Boga zglasa,
16 i upao je na lice pred noge njegove i zahvalio mu. Ov biše
Samaritanac.
17 Progovori pak Jezuš i reče: “Nij li ih deset očišćeno?
Kade su dakle devetimi?
18 Nij se našao nijedan, ki bi bio najzad došao i dao Bogu
hvalu, nego samo ov tudjinac?”
19 I reče mu: “Stani se i poj, tvoja vjera te je ozdravila!”
Pripjevni psalam
Ps 98 (97),1.2-3ab.3cd-4
|
Vidili su svi kraji svita spasenje našega Boga. 1 Pjevajte Bogu pjesmu novu, * jer je učinio čudesna djela. Desna njegova pobjedu daje, * sveta ruka njegova.
2 Bog nam očituje spasenje svoje, * pred narodi pravdu svoju objavlja. 3 Spominja se svoje milosrdnosti * i svoje vjernosti Izraelovom domu.
Vidili jesu svi kraji svita * spasenje našega Boga. 4 Kličite Bogu, kliči sva zemlja, * kliči, raduj se i pjevaj. |
Ne moremo biti Bogu dost zahvalni za sve, ča nam je darovao: za urodju zemlje i djelo ruk človičjih, za zdravlje, djelatno mjesto i čas, koga ulažemo na dobro mnogih; za križ i trapljenje, po kom ćemo zadobiti spasenje. Zato premišljavajmo o najlipšoj kriposti: o zahvalnosti. Človik, ki misli, je zahvalan. Dojde do spoznanja, da sve, ča smo i imamo, moremo zahvaliti drugim: Bogu i bližnjim.
Jezuš je u evandjelju 28. nedilje kroz ljeto/C zvračio deset gubavcev, od kih se samo jedan vrati, da mu hvali. Značajnost ovoga evandjelja nije u tom, da Jezuš odmah, u konkretnom hipcu, zvrači bolesnike - kot na drugi mjesti evandjelja. Čitamo, da su ukočeni, nimi, mrtvi, odmah, na licu mjestu ozdravljeni, oživljeni i pripeljani u novi, srićan život. Gubavci poslani su k svećenikom i na putu ozdravu. Ozbiljno zamu zapovid, oni idu, da se pokažu službenikom Crikve i tako nastupu polagani proces izliječenja od gube.
I mi smo na putu prema cilju, opterećeni križem i ranami griha. Jezuš i nas poziva, dati se na put k svećenikom, da nas očistu od tereta, pod kim skučimo. Cijelovito ozdravljenje na tijelu i duši je nek moguće putem Crikve, ako vjerujemo, da su svećeniki pri zaredjenju polaganjem ruk i zazivanjem Duha Svetoga zadobili milost i punomoć dilenja sakramentov, kroza ke Bog obiljno djeluje, posebno po sakramenti spovidi i euharistije. Za Boga je svenek človik u sredini. Ako je grišan, čudakrat isključen ili se nalazi na rubu društva, otkinut je od Boga. Prem je teško zagrišio i na sebi nosi “gubu” griha ili je inficiran suvrimenimi betegi i duševnimi propasti, postoji za svakoga mogućnost očišćenja i oprošćenja.
“Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svit smrću i goristanjem svojega Sina i poslao Duha Svetoga na oprošćenje grihov”, s ovimi riči polažu spovidniki grišnikom ruke i je odvežuju od ran griha ter omogućuju novi početak, u za sve čase aktualnom sakramentu pomirenja s Bogom i medjusobno. A kako bitne su i druge vrsti pokore, ke nam ponudja Mati Crikva! Mislimo nek na pokajnički čin na početku sv. maše. Put u Crikvu i spovidnicu moramo pojti sami, u ufanju za duševnim mirom, za pomirenjem s Bogom i s bližnjim ter u hlepnji za ponovnim “ozdravljenjem” u hrabrosti. Preduvjeti za novi početak su spunjavanje zakona. Gubavci su posluhnuli Jezuša: “Pojte i pokažite se svećenikom!”, glasno proseći Jezuša za smilovanje.
Za nas valja, držati desetere Božje zapovidi, ne pozabiti pet crikvenih zapovidi i šest glavnih istin i tako biti “drugačiji”, kot on gubavac iz Samarije: ne kopije, nego originali. On se je u zahvalnosti hitio pred noge Jezuševe. Protivio se je svitskoj nasladnosti, ka kaže, da se človik najlaglje pozabi iz zahvalnosti. Prem isključen iz društva razumio je, da hvala pripada u prvom redu Bogu, ne samo onda, kada nam ide čemerno, nego ravno i onda, kada nam Bog dili milosti. Učimo se od gubavca Samaritanca davanje svidočanstva: “Zahvalnost je najlipša kripost!” Zahvalnost pelja k srići, ku nam dili Bog.